Grad raste
Nastavljajući s nizom projekcija iz nacionalne zbirke Hrvatskog filmskog arhiva, u okviru tradicionalnog Filmskog četvrtka u HDA, 17. svibnja su prikazana četiri igrano-dokumentarna filma od kojih je prvi bio Koraci grada redatelja Branka Majera, iz 1957. godine, po scenariju kojeg je napisao zajedno sa Slavkom Goldsteinom, a kameru potpisuje Tomislav Pinter. Crno-bijeli film snimljen je na 35 mm traci, u produkciji Zagreb filma i traje dvanaest minuta. Osnovna je tema brza zamjena seoskih kućica na zagrebačkom Trnju, u čijim su dvorištima bili kokošinjci, zečinjaci i golubinjaci, a u svakom i nezaobilazni pas, višekatnicama s osunčanim balkonima. Brkati penzioneri sa željeznice ili iz pošte grade žičane ograde, snahe peru rublje na ruke, uz dvorišnu pumpu, a curica u kratkoj suknjici zalijeva drvo s kojeg lagano počinju otpadati listovi. Jer, progres je stigao i do njihova dvora, pa će uskoro krenuti zaprežna kola natovarena ormarima i krevetima i psihama s velikim ogledalima u kojima su u odrazima od stropa do poda rasIe brojne generacije. Zadnji, laganim i oklijevajućim korakom, za njima odlaze djeda, curica i pas. Buduće Proleterske brigade koje će za koju godinu, iza još jednog rata, postati Avenija Vukovar tek čekaju taj ubrzani promet koji će njima teći sve do danas.
Bio je to početak zamišljenog ciklusa dokumentaraca kojima bi se svakih pet godina bilježile arhitektonske, urbanističke i sve druge promjene u gradu. Uslijedili su filmovi Lice moga grada autora Frane Vodopiveca iz 1963., dug šesnaest minuta (već je bio poznat kao snimatelj Djevojke i hrasta redatelja Kreše Golika, iz 1955., a u pripremama za Kaja, ubit ću te Vatroslava Mimice, iz 1967.) te Raste grad Dragutina Vunaka iz 1967., dug trinaest minuta (premetanjem njegova imena došlo se do naslova ovoga ciklusa Grad raste) koji je tada već režirao i Grad na Savinji (Celje), 1955., Ipak se kreće, 1958., Mali vlak, 1959., Čovjek i sjena, 1960. ili Jabuka zvana ljubav, 1961., a onda se bacio na animirane filmove Krađa u luci (serija Inspektor Maska), za koji je 1962. napisao scenarij, pa ostali iz serije, Oteti konj, scenarij i režija, 1962., Električna stolica je nestala 1963., režija Krava na granici 1963., Otmica miss Universum (još jedan iz serije Inspektor Maska, 1963. i drugi) te Zagreb 67.-69. Hrvoja Sarića (koji je od 1960. režirao desetak kratkometražnih filmova, bio snimatelj u filmovima Zle pare Velimira Stojanovića 1956., Pod sumnjom Branka Belana 1956., Lakat (kao takav) Ante Babaje 1959., Piko Srećka Weyganda 1959., Izgubljena olovka Fedora Škubonje 1960., a osmislio je i više tehničkih snimateljskih rješenja, npr. za zaštitu hrvatske filmske baštine iz 1969.), dug jedanaest minuta, kojim je ciklus završen.
U više od desetljeća tako je sustavno praćen urbani razvoj grada Zagreba i mnoge njegove značajke, od arhitektonskih inovacija, preko kulturnih događanja do društvenih promjena.
Program je uvodno predstavio filmski arhivist Juraj Kukoč, a o suštini filmski zabilježenih događanja i promjena grada odnosno života njegovih stanovnika govorila je kulturna i urbana antropologinja Sonja Leboš, predsjednica Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja koja se od 2006. sustavno bavi urbanološkim temama, a vodila je i projekt Prostor identiteta, prostor interakcije, prostor promjene, koji je bio prva interdisciplinarna studija jedne zagrebačke četvrti.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
