Odsvakuda
Četvrtak je označen trećom i četvrtom službenom projekcijom u Zorin domu, u 9.30 te u 12 sati, uz koje su se predstavili Prodigy Camp odnosno Animation Elephant, dok su u Gradskom muzeju u 10 i u 12 održane peta i šesta projekcija i nastava Dječje filmsko stvaralaštvo. Na nekoliko lokacija u gradu traju radioničko-teoretski programi za učenike i mentore, a od 18.30 je najavljeno druženje na Dobri, gdje će od 20.30 biti prikazana tri filma, debitantski sedamnaest minutni film Tina & Sendy scenaristice i redateljice Hani Domazet, sa Sanjom Milardović i Tihanom Lazović u ulogama jedne pornoglumice i jedne izgubljene djevojke koje imaju specifičan odnos, Ultra scenarista i redatelja Igora Jelinovića, snimljen u produkciji Kino kluba Split, o odlasku dvoje prijatelja na veliki koncert te Kol'ko god nas noge nose, autobiografsko ostvarenje autorice glazbe, montažerke, snimateljice, scenaristice i redateljice Renate Lučić, rođene 1991. godine u Brčkom, o odnosu autorice i njene majke Vesne koja već godinama živi u Njemačkoj, odnosno o završnom raspadu jedne obitelji. Film je prošle godine prikazan na ZagrebDox-u, Danima hrvatskog filma, Tabor Film Festivalu i Liburnia Film Festivalu, odnosno na Festivalu studentskog filma u Beogradu gdje je nagrađen kao najbolji dokumentarni film.
Prva dvadeset i tri prikazana filma, od ukupno četrdeset osam odabranih, pokazuju da mladi autori, bez obzira odakle dolazili, preferiraju ili jednostavno bolje prepoznaju tzv. teške teme, od raznih tjelesnih i mentalnih bolesti i katastrofičnih nagovještaja budućnosti koja nam baš ne donosi puno dobroga, preko opstruiranja ljudskih prava, raznih oblika financijskih malverzacija, sve do prilično morbidnih priča o borbi za život koja ponekad kao da i nema opravdanje, ili o umiranju. To naravno pokazuje kako mladi dobro osjećaju nesavršenosti svijeta u kojem živimo i kojeg smo, navodno, dobroga naslijedili od starijih, a trebali bismo ga još boljeg ostaviti onima koji tek dolaze. Dobro je da nas upozoravaju, dok se još nešto da učiniti.
Photo by Zoran Cikovac
Ima i drugačijih primjera, pa se ističu optimističnije priče, o ljubavi koja savladava najrazličitije prepreke, o učenju međuljudskih odnosa kroz često traumatska ali ipak korisna osobna iskustva ili sagledavanju svijeta koji nas okružuje na drugačije načine koji nam u prvi mah mogu biti čudni, možda kao i sve manje poznato zastrašujući ali na kraju shvatimo njihovu unutrašnju logiku.
A među 1546 filmova prijavljenih što na Filmsku reviju mladeži, što na Four River Film Festival su i radovi iz Afganistana, Alžira, Argentine, Armenije, Australije, Austrije, Azerbajdžana, Bahreina, Bangladeša, Belgije, Bjelorusije, Bolivije, Bosne i Hercegovine, Brazila, Bugarske, Cipra, Češke Republike, Čilea, Danske, Egipta, Ekvadora, Etiopije, Filipina, Finske, Francuske, Grčke, Gruzije, Hondurasa, Hong Konga, Indije, Indonezije, Iraka, Irana, Irske, Italije, Izraela, Japana, Jordana, Južne Koreje, Južnoafričke Republike, Kanade, Kazahstana, Kenije, Kine, Kolumbije, Kosova, Kostarike, Latvije, Libanona, Litve, Mađarske, Malavija, Malezije, Malte, Maroka sve do Meksika, Moldavije, Nepala, Nigerije, Nizozemske, Novog Zelanda, Njemačke, Pakistana, Palestine, Paname, Perua, Poljske, Portugala, Puerto Rica, Rumunjske, Rusije, SAD, Senegala, Singapura, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije, Srbije, Sri Lanke, Španjolske, Švedske, Švicarske, Tajlanda, Tajvana, Toga, Tunisa, Turske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Ukrajine, Uzbekistana, Velike Britanije, Venezuele te nekih drugih zemalja. I, naravno, iz Hrvatske.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
