Vesna Kovačević-Tomić, prof.
Vesna Kovačević-Tomić, profesorica hrvatskog jezika u OŠ kralja Tomislava u Našicama, već je duže vrijeme planirala doći u ŠMK, ali uvijek bi to ostala samo želja. Prije nekoliko godina počela je s učenicima aktivnije snimati kratke filmove za potrebe škole i nastave, a vidjela je na internetu radove polaznika Škole medijske kulture i oduševila se njima te poželjela i sama naučiti nešto više od pravih filmskih stručnjaka. Ove godine navršava 25 godina staža u prosvjeti, prvo deset u Srednjoj školi Izidora Kršnjavoga u Našicama, pa petnaest u osnovnoj, dugo vodi medijsku skupinu, prije četiri godine promovirana je u savjetnicu te ju je ravnateljica odlučila nagraditi upućivanjem u 20. Školu.
Već petnaestak godina snima amaterske, dokumentarne i igrane filmove za sebe i svoje prijatelje, a posljednjih desetak s medijskom skupinom svake godine snime neki, kako to oni zovu, filmić. Uspjela je animirati učenike pa u sedmim i osmim razredima redovito provode projekte u kojima dvaput godišnje sami osmišljavaju scenarij i snimaju kratke filmove, većinom igrane. Pokušali su snimiti i filmove s temama iz lektire, ali sve je to još u povojima jer su tek ove godine dobili bolju kameru i mikrofon. U sklopu Festivala znanosti prije godinu i pol je s učenicima napravila i kratak film o povijesti Našica, koji se nalazi na Youtubeu (na engleski ga je prevela njena kći, studentica informatike u Varaždinu), a to je, kaže, njen skroman doprinos povijesti svoga grada. Film je posvećen njenom pokojnom ocu, nastavniku hrvatskoga jezika i povijesti, koji joj je prenio svoje tri ljubavi: prema hrvatskome jeziku, povijesti i stolnom tenisu, kojeg je Vesna aktivno trenirala i uspješno nastupala trideset i tri godine. Među najvećim ljubavima su joj i bicikl, kanu i kampiranje, a bila je aktivna kako politički, tako i društveno. Sad je malo promijenila stil života,a sve je češće iza kamere i fotoaparata.
Vesna Kovačević-Tomić, prof.
Kao polaznici prvog stupnja seminara medijske kulture, koja se prvi put našla u ŠMK, sve joj se svidjelo, a osobito činjenica da se tih deset dana osjećala kao dio nečeg važnog, velikog. Činjenica da je po prvi put u životu imala prilike slušati predavanja filmskih eksperata ju je oduševila. Na svakom koraku osjećala je da organizatori iz HFS-a na sve načine pokušavaju učiniti polaznicima boravak u Školi ugodnim i opuštenim. Izbor filmova je bio izvrstan, a još bolje jutarnje analize, na kojima je naučila kako interpretirati odgledani film, što se može primijeniti i na nastavu. Prvi put u životu imala je priliku živjeti filmski deset dana zaredom. Dosad nije imala prilike u ovako kratkom vremenu saznati toliko zanimljivih činjenica o filmu. Ponekad su na županijskim seminarima imali temu iz medijske kulture, ali vrlo rijetko i vrlo kratko. Kako je zaljubljenica u film, pokušava u svom poslu prenijeti učenicima iskustva, koristiti sadržaje medijske kulture znatno češće no što je predviđeno nastavnim planom i programom, a u ŠMK je dobila osjećaj sigurnosti da je krenula u pravom smjeru, odnosno potreban vjetar u leđa da možda krene i u ozbiljnije projekte.
Svoje oduševljenje prenijela je i na kolegice u školi, tako da ih je već nekoliko stalo razmišljati o dolasku u ŠMK. Ravnateljica je odlučila sljedeće godine poslati knjižničarku na osnovni stupanj, a Vesna će u neku radionicu. Dvoumi se između igranog, dokumentarnog ili montaže, jer u školi s učenicima uglavnom snimaju kratke igrane i dokumentarne filmove, a voljela bi naučiti dosta toga i o montaži, kako bi dio spoznaja prenijela i na članove medijske skupine.
Ono što je čula i vidjela u ŠMK svakako će joj pomoći da s učenicima stvara bolja i kvalitetnija ostvarenja. Oni imaju odličnih ideja, a sad će ih znati i bolje usmjeriti u radu.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
