Oktavijan Miletić
Rođen 1. listopada 1902. u Zagrebu (gdje i umro, 17. kolovoza 1987.), Oktavijan Miletić postat će prvim autorom u nas koji se sustavno bavio filmom pa mu s pravom pripada čast utemeljitelja jugoslavenske i hrvatske kinematografije. Od sredine dvadesetih do 1980. bio je redatelj, snimatelj, scenarist pa čak i glumac (1927. u filmu Provalnik), a svakako valja istaknuti da je skupa s Maksimilijanom Paspom 1928. osnovao filmsku sekciju Foto kluba Zagreb odnosno budući Kinoklub Zagreb.
Bio je sin doktora filozofije i, od 1894. do 1898., prvog intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu te osnivača prve glumačke škole u Hrvatskoj Stjepana plemenitog Miletića, koji je pisao drame i operna libreta, a bavio se i kazališnom režijom (umro je 1908., pa ga je Oktavijan jedva poznavao) od koga je vjerojatno naslijedio interes za teatar, samo ga je prilagodio filmu kao suvremenijem mediju. Prvi je projektor nabavio već 1914., a 1926. kupio je i Pathéovu filmsku 9,5 mm kameru i počeo amaterski snimati prve filmove. Zabilježeni su Nažalost samo san i Amadeus Nicknagel (1932), Poslovi konzula Dorgena (1933) za kojeg je dobio nagradu u Parizu, od žirija čiji je predsjednik bio Louis Lumière, pa Zagreb u svjetlu velegrada i Faust (1934). Plitvička jezera snima 1935., Đumlin imitator Chaplina 1936., a Šešir (1937) za kojeg je napisao i scenarij se smatra prvim hrvatskim zvučnim filmom. Film Jugoslavija gradi svoje lokomotive nastao je 1938., Hrvatski kipari: Bilahauerkunst in Kroatien 1940., a 1942. Barok u Hrvatskoj i Agram, glavni grad Hrvatske. Lisinski (1944) kojem je bio redatelj i snimatelj, smatra se najstarijim sačuvanim hrvatskim cjelovečernjim igranim filmom.
Oktavijan Miletić
Profesionalno se bavio filmom te snimao i režirao brojne propagandne filmove, uz poneki obrazovni i kratki putopisni. Poslije Drugog svjetskog rata radio je najviše kao snimatelj (Živjeće ovaj narod (1947), Bakonja fra Brne (1951), Koncert (1954), Jubilej gospodina Ikla (1955), Svoga tela gospodar (1957), Jurnjava za motorom (1959) te Carevo novo ruho (1961) i drugi) a samostalno je režirao Profesora Budalastova (1948), Kipara Vanju Radauša (1964) i najpoznatiji, dokumentarni Juraj Dalmatinac (1977). Bio je predavač na odjelu kamere Akademije za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, a po njemu je nazvana prestižna filmska nagrada Oktavijan na Danima hrvatskog filma koja se dodjeljuje u više kategorija.
U sklopu Dana Hrvatskog državnog arhiva u utorak, 10. listopada je filmski arhivist Juraj Kukoč iz Hrvatskog filmskog arhiva održao predavanje naslovljeno Oktavijan Miletić-pionir hrvatskog autorskog filma nakon čega je otvorena izložba Oktavijan Miletić do Lisinskog. Filmski arhivist, kritičar i filmolog te ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Daniel Rafaelić u srijedu je govorio o Oktavijanu Miletiću i filmskom otporu kinematografiji Josepha Goebbelsa, a u četvrtak će u programu Filmski četvrtak u HDA uz uvodnu riječ Jurja Kukoča biti prikazani namjenski filmovi Oktavijana Miletića, Zora magazin br. 20, filmski žurnal Zora filma, devet minuta, iz 1937., Zora magazin neznanog broja, filmski žurnal Zora filma, dvanaest minuta, iz 1938., cjelovita verzija dokumentarnog filma Od Zagreba do Raba, dvadeset i četiri minute, Zora film, 1937. te Motorni voz, Zadruga za privredni film Beograd, trinaest minuta, iz 1938.
Filmski program u Hrvatskom državnom arhivu nastavlja se u petak, promocijom hrvatskog izdanja Priručnika za katalogizaciju pokretnih slika Međunarodne federacije filmskih arhiva/International Federation of Film Archives-FIAF te u subotu, razgledavanjem izložbe o Oktavijanu Miletiću sa stručnim vodstvom i projekcijama njegovih dokumentarnih filmova i filmskih žurnala.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
