AFRIČKE AVANTURE JEANA ROUCHA, OCA CINÉMA VÉRITÉA NA KRATKOM UTORKU
Na prvom Kratkom utorku ove kalendarske godine, 29. siječnja, u 19 i 21 sat u kinu Tuškanac u Zagrebu, prikazat ćemo dva programa filmova jednog od najvećih redatelja svih vremena - Jeana Roucha. Ovaj Francuz zadužio je filmski svijet iz barem tri razloga - smatra ga se ocem dokumentarnog stila cinéma-vérité (hvatanje stvarnog života ljudi, često kroz intervjue na stvarnim lokacijama), kao i ocem etnofikcije, prvog hibridnog žanra koji miješa dokumentarni i igrani film. Uz to, Rouch je najveći dio svog života - gotovo 60 godina - proveo u Africi, u kojoj je snimio ogromnu količinu etnografskih dokumentaraca, postavši tako najveći kroničar života na tom kontinentu sredinom prošlog stoljeća. Na Kratkom utorku bavit ćemo se s dva aspekta njegovog stvaralaštva - prvi program (u 19h) biti će posvećen njegovim afričkim etnografskim dokumentarcima, a u drugom (u 21h) ćemo prikazati etnofikcijsko remek djelo 'Ljudska piramida' (La pyramide humaine). Filmove, koje sve puštamo sa 16mm filmskih kopija, predstaviti će gost Kratkog utorka Jean-Noël Cristiani.
Jean Rouch
Jean Rouch
Jean-Noël Cristiani je redatelj i profesor iz Pariza koji je krajem šezdesetih bio student Jeana Roucha, da bi zatim zajedno s njim 1981. osnovao udruženje filmaša Ateliers Varan. Glavna aktivnost Varana je organiziranje radioničarskih tečajeva za dokumentarni film, kako u Parizu, tako u nerazvijenim dijelovima svijeta, od Vijetnama i Kenije, do Gruzije i Afganistana. 2007. Ateliers Varan imao je radionicu u Beogradu baš pod vodstvom Jean-Noëla Cristianija, na kojoj su sudjelovali studenti iz bivše Jugoslavije.
Što se tiče njegovog redateljskog rada Cristianijevi filmovi bavili su se vrlo različitim temama, od klasične umjernosti i art-bruta, preko poznatih glazbenika (Count Basie, John Coltrane i Max Roach), do autorove intime kao što je 'Hodač' (Le Marcheur), a prikazivani su na mnogim poznatim festivalima kao što su Cannes, Cinéma du réel itd.
Cristiani će dan nakon Kratkog utorka, 30.1. u 18h u Dokukinu KIC održati Masterclass o Rouchovom stvaralaštvu, na koji je ulaz besplatan.
Jean-Noël Cristiani
U prvom programu, onom etnografskih dokumentaraca o Africi, gledat ćemo četiri filma.
'Inicijacija u ples opsjednutih' (Initiation à la danse des possédés) iz 1949., tek je drugi film u Rouchovoj bogatoj karijeri, koja je počela nakon što je odustao od toga da radi kao inženjer hidrologije i novinar, zbog čega je kao javni službenik i poslan u Afriku. U njemu snima mladu predstavnicu naroda Songhai u Nigeru i ceremoniju pripreme za ples u kojem se priziva Kirey, duh munje. Film je osvojio Grand Prix na tada vrlo značajnom festivalu u Biarritzu.
Inicijacija u ples opsjednutih
'Groblja na litici' (Cimetieres dans la falaise) iz 1951. prvi su Rouchov film snimljen u boji, sa sinhronim zvukom. U njemu autor snima pogrebni običaj naroda Dogon, koji žive južno od zavoja rijeke Niger u oblasti Bandiagara, u državi Mali, u kojem se tijelo utopljenog mladića podiže konopcima u pećinu na litici. Naraciju filma čita slavni francuski etnolog Marcel Griaule. Film 'Mamy Water' iz 1966. prikazuje život neustrašivih mladih ribara (zvanih surf boys) u Gvinejskom zaljevu u Ghani. U njemu vidimo ribarske tehnike, sprovod jedne žene, ali i vrlo impresivnu ceremoniju u čast Mamy Water, duha mora kojem se moli i žrtvuje kako bi bio uspješan ribolov.
Groblja na litici
Mamy Water
Na kraju prvog programa gledat ćemo i film 'Tourou i Bitti, bubnjevi prošlosti' (Tourou et Bitti, Les tambours d'avant) iz 1971. Radi se o jednom od najradikalnijih Rouchovih filmova u kojem autor u jednom, vrlo dugom devetminutnom kadru prati četvrti dan ceremonije prizivanja duha šume koji treba osigurati plodnost usjeva u jednom selu u Nigeru. U centru pažnje su dvojica svirača, bubnjara iz naslova - Tourou i Bitti.
Tourou i Bitti, bubnjevi prošlosti
Izuzetno inovativna 'Ljudska piramida', snimljena 1959. (u kinima je zaigrala tek dvije godine kasnije), između dva najpoznatija Roucheva filma, koja smo mogli relativno često vidjeti kod nas - 'Ja, crnac' (Moi un Noir) i 'Kronika jednog ljeta' (Chronique d'un été), jedan je od prvih hibridnih filmova u povijesti, na razmeđi igranog i dokumentarnog. Slično kao i slučaju filma 'Ja, crnac', Rouch stvara, kako ju je on nazvao etnofikciju, kombinirajući stvarne situacije u kojima snima protagoniste, s onim skriptiranim.
'Ljudska piramida' zbiva se u Obali Slonovače gdje Rouch predlaže grupici srednjoškolaca, kako bjeloputih, tako i tamnoputih, da se bolje upoznaju tako što će snimiti film o međusobnim odnosima, ili je bolje reći nedostatku istih. Mladi protagonisti se ubacuju u projekt s puno žara i tako stvaraju film unutar filma koji u sebi sadrži slobodu fikcijskog filma, kao i političku relevantnost dokumentarizma. Film koji je itekako inspirirao Godarda i ostale novovalovce istovremeno funkcionira kao studija međurasnih odnosa u francuskoj koloniji (koja je sljedeće godine ponovo dobila nezavisnost), kao u to vrijeme vrlo inovativni metafilmski projekt (kao i u 'Kronici jednog ljeta' tu je i scena u kojoj sudionici gledaju snimke samih sebe i komentiraju ih), ali i kao mladenački ljubavni film o djevojci Nadine koja se ne može odlučiti između više udvarača.
Ljudska piramida
Ljudska piramida
Ljudska piramida
Film je imao izuzetan uspjeh u Francuskoj, bio je na top listi 10 najboljih filmova godine po tada najuglednijem filmskom časopisu na svijetu - Cahiers du Cinéma, a Eric Rohmer ga je proglasio i svojim brojem jedan za 1961., što nije čudno s obzirom na rohmerovski romantičko-mladenački aspekt.
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s Francuskim institutom u Hrvatskoj i njegovim odjeljkom Cinémathèque Afrique u Parizu. Filmove puštamo sa 16mm kopija, a ulaz na program je 20kn (karta vrijedi za obje projekcije).
Raspored projekcija:
19h Program etnografskih dokumentaraca (73 min)
Inicijacija u ples opsjednutih (Initiation à la danse des possédés), 1949., 23 min, 16mm
Groblja na litici (Cimetieres dans la falaise), 1951., 19 min, 16mm
Mamy Water, 1966., 19 min, 16mm
Tourou i Bitti, bubnjevi prošlosti (Tourou et Bitti, Les tambours d'avant), 1971., 12 min, 16mm
21h U kraljevstvu metafikcije
Ljudska piramida (La pyramide humaine), 1961., 90 min, 16mm
|
