Treća Arteria
Od 8. do 12. prosinca u Kulturno informativnom centru u Zagrebu održan je treći Tjedan filma o umjetnicima Arteria, u sklopu kojeg je prikazano devet dokumentarnih, igranih i eksperimentalnih filmova koji se prvenstveno bave životima i stvaralačkim opusima različitih umjetnika.
Tako je prvoga dana publika mogla vidjeti dokumentarni Bergman-jedna godina, jedan život švedske redateljice Jane Magnusson, koji se bavi 1957. godinom, značajnom u stvaralačkom djelovanju Ingmara Bergmana (1918.-2007.), kojeg su mnogi, od Davida Lyncha, Stanleyja Kubricka i Roberta Altmana do Larsa Von Triera, Krzysztofa Kieślowskog, Andreja Tarkovskog ili Chan-wook Parka smatrali osobom koja je najviše utjecala na njihov rad, a Woody Allen je rekao kako je Bergman vjerojatno najveći filmski umjetnik kad se sve uzme u obzir, od izuma filmske kamere. Slavni kazališni (režirao je 170 kazališnih komada) i filmski redatelj (62 filma, od Krize iz 1946. do Poslije probe iz 1984.) iz Švedske 1957. godine je snimio Sedmi pečat i Divlje jagode koji se smatraju njegovim najpoznatijim ostvarenjima.
Uslijedili su igrani Amadeus redatelja Miloša Formana iz 1984., o austrijskom kompozitoru i pijanistu Wolfgangu Amadeusu Mozartu (1756.-1791.) kojeg mnogi smatraju najvećim autorom klasične glazbe ikada i jednom od njegovih učitelja, talijanskom kompozitoru i dirigentu Antoniju Salijeriju (1750.-1825.), koji se općenito smatra Mozartovim zloduhom, a možda, zbog zavisti jer je učenik nadmašio učitelja, i ubojicom, nagrađen s čak osam Oscara, četiri Zlatna globusa i jednakim brojem nagrada BAFTA, odnosno talijansko-belgijska biografska priča Nico, 1988, autorice Susanne Nicchiarelli o pjevačici kultnog banda The Velvet Underground Christi Päffgen, nekadašnjoj Warholovoj muzi, koja blizu svojih pedesetih godina kreće na novu turneju, a suočena je s melankolijom, raznim ovisnostima, gubitkom obiteljskih veza sa sinom i sviješću o prolaznosti mladosti, slave i ljepote.
Prikazani su i filmovi Čovjek koji je ukrao Banksyja redatelja Marca Proserpija, o umjetniku street arta rođenom 1974. u Bristolu, UK, možda najpoznatijem po uličnim crtežima u Gazi te dokumentarac Agnès Varda Mur murs iz 1981., isto o uličnim muralima, ali u Los Angelesu, pa ljubavna priča Odsanjani austrijske redateljice Ruth Beckermann o mladim glumcima koji u radijskom studiju igraju uloge Ingeborg Bachmann (1926.-1973.), tragično stradale u požaru u njenom stanu u Rimu, austrijske spisateljice, pjesnikinje i romansijerke i Paula Celana (1920.-1970.), pjesnika holokausta, koji se ubio skočivši u Seinu, a čija se ljubavna veza dobrim dijelom odvijala preko pisama, odnosno Ubojice: Film o Rimbaudu iz 1985. godine američkog autora Todda Haynesa o još jednoj burnoj ljubavnoj vezi, između francuskih pjesnika simbolista Paula Verlainea i Arthura Rimbauda te eksperimentalni rad Samoglasnici Nikole Đurića iz 1975. i dokumentarni Beuys autora Andresa Veiela o revolucionarnom njemačkom umjetniku Josephu Beuysu.
Osim gledanja filmova, posjetitelji Arterie su mogli sudjelovati na brojnim predavanjima, razgovorima ili predstavljanjima knjiga, uz filmsku kritičarku Višnju Vukašinović, filmologa i filozofa Marijana Krivaka, profesoricu skandinavske književnosti i filma Janicu Tomić te filmskog kritičara Željka Luketića, publicista i dizajnera Dejana Kršića, glazbenog kritičara Jurja Štiftara, filmologinju Tanju Vrvilo, kustosicu Anju Planinčić, domaćeg street art umjetnika Lonca i druge.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
