Majči
Treću po redu Nagradu za najbolji hrvatski dokumentarni film koju dodjeljuje portal Dokumentarni.net poslije Dum spiro spero Pere Kvesića iz 2016., u produkciji Factuma odnosno Oni samo dolaze i odlaze Borisa Poljaka iz 2017. godine, u produkciji Hrvatskog filmskog saveza, za 2018. je dobio film Majči Josipa Lukića, u produkciji Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
Nagrada je dodijeljena 22. veljače u zagrebačkom Dokukinu KIC, a u obrazloženju tročlanog žirija u kojem su bili Hrvoje Krstičević, Iva Rosandić i Višnja Vukašinović kaže se da je riječ o filmu koji je na velika vrata u domaću kinematografiju uveo beskompromisnu bliskost, pokazavši kako je susret roditelja i djeteta autentičan upravo onda kada se događa van svih društvenih i filmskih konvencija. Redatelj filma Josip Lukić odvažno je testirao granice ljudskog i filmskog jezika, koje je rezultiralo vatrometom emocija i značenja. Film je dobio i nagradu glavnog urednika Dokumentarni.net Hrvoja Krstičevića, a kao pobjednik osvojio unikatnu umjetničku skulpturu, djelo likovne umjetnice Hristine Rizzitelli.
Dokumentarac je nastao u sklopu ADU-ovog kolegija filmske režije (Portretni dokumentarni film), a vrlo je, povremeno za mnoge i šokantno, iskren razgovor autora i njegova majke Dragice o nizu tema, od međunacionalnih (ne)trpeljivosti do orgazmičnih doživljaja. Posebna je vrijednost filma snimateljski rad Marinka Marinkića, koji je, prema riječima redatelja, za vrijeme snimanje imao i ulogu svojevrsnog psihologa odnosno smirivatelja tenzija glavnih protagonista. Zahvalnost dakako zaslužuju i profesori Goran Dević i Zvonimir Jurić zbog svekolike potpore.
Josip Lukić je rođen 1984. godine u Splitu, u rodnom gradu završio Ekonomski fakultet, a 2015. počeo studirati na ADU-u u Zagrebu. Snimio je zapažene kratke filmove Vrag u gospođici Jones (2014), o intrigantnoj temi obiteljske pedofilije i Minjonja njanjonja (2015), holivudski desetak godina radio kao sezonski konobar, skladištar, bankovni službenik, prodavač osiguranja, malonogometni sudac, voditelj emisije o elektronskoj glazbi na Radio Hvaru…, ali je oduvijek znao da ga zanima film, kojim se počeo aktivnije baviti 2013. godine, na radionici Blank_filmskog inkubatora. Ohrabren pohvalama Igora Jelinovića, Daria Juričana i Hane Jušič realizirao je prvo Vraga…, koji je najprije primljen pa izbačen s Europskog festivala kratkometražnog filma u Brestu, a zatim Minjonja njanjonja koji je prikazan na Zagreb Film Festivalu i Festivalu kratkog filma u Bruxellesu te dobio od HAVC-a sredstva za postprodukciju.
Dodjela nagrade organizirana je mjesec dana ranije, u odnosu na prošlogodišnju, a bila je druga, živa i svečana, nakon što je uz tradicionalni ili online izbor glavnog urednika portala Hrvoja Krstičevića prošle godine uvedena i nagrada uredništva u sastavu Hrvoje Krstičević, Iva Rosandić i Višnja Vukašinović.
Uobičajeno, kao i prošle godine, kada su sudjelovali Goran Dević, Boris Poljak, Jadranka Cicvarić Šiftar, Lidija Špegar, Viktor Zahtila i Robert Tomić Zuber, u formi malog okruglog stola kojim je moderirala Višnja Vukašinović, održan je razgovor s autorima koji su imali zapaženu ulogu u prošlogodišnjoj domaćoj dokumentarnoj produkciji, Nikolinom Bogdanović, Goranom Devićem, Josipom Lukićem, Lovrom Mrđenom, Arsenom Oremovićem, Ivanom Ramljakom, Nebojšom Slijepčevićem, Jadrankom Cicvarić Šiftar i Sunčicom Anom Veldić.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
