DOK film '19.
Od 12. do 16. veljače u Mikro-kinu, na Trgu slobode u Belom Manastiru, traje trinaesta Revija dokumentarnih filmova DOK film '19. koja se održava u organizaciji Foto-kino kluba Baranja film, odnosno njegovog voditelja Deže Kučere, a u suradnji s Restartom, Discovery filmom i videom, Zagreb filmom i Hrvatskim filmskim savezom, uz financijsku potporu Hrvatskog audiovizualnog centra te sa Centrom za kulturu Grada Belog Manastira kao partnerom na projektu.
Revija je svečano otvorena u utorak u 18.45 sati, a zatim je prikazana švedsko-norveška koprodukcija redateljice Jane Magnusson Bergman: jedna godina, jedan život (2018), gotovo dvosatna dokumentarna priča o najproduktivnijem stvaralačkom razdoblju u životu Ingmara Bergmana koji je 1957. navršio 39 godina, a kao već etablirana figura svjetske kinematografije iste godine dovršio dva remek-djela, Sedmi pečat i Divlje jagode, napisao scenarij i snimio Na pragu života, režirao dva uspješna kazališna naslova, radio na radiju i televiziji, ali i prolazio drame u privatnom životu. Autorica uzima ovu iznimno plodnu godinu u njegovu životu kao polaznu točku za istraživanje Bergmana u stvaralačkoj i ljudskoj kompleksnosti, predstavljajući ga kao vizionarskog umjetnika, ali ne zapostavljajući pritom ni razne anegdote iz osobnog života. Sačinjen je od rijetkog arhivskog materijala, kao i niza intervjua s Bergmanovim suradnicima, a oslikava njegov profil s nesvakidašnjom iskrenošću te pokazuje kako mu je profesionalni put neraskidivo prepleten s osobnim previranjima i kompleksnim ljubavnim i obiteljskim životom. Autorica ne bježi niti od škakljivih tema, pa govori i o Bergmanovim mladenačkim simpatijama prema nacizmu. Film je inače proglašen najboljim europskim dokumentarcem u 2018., a prikazan je i na Cannes Film Festivalu te San Sebastian IFF. Autorica je prije ovog filma 2012. godine kao scenaristica radila na mini seriji Bergman Video, a zatim režirala 2013. godine film Nepozvani kod Bergmana,pa se na neki način specijalizirala za teme vezane zaživot i djelo velikog švedskog redatelja.
Večeras su na programu četiri kratka dokumentarca hrvatskih autora, svaki u trajanju od po devet minuta, a među njima su eksperimentalni 3. rujna 2015. Sare Jurinčić („sve novinske vijesti od 3. rujna 2015. u tom trenutku postale su stvarne. Banalnosti tog dana i osobna sjećanja pomiješala su se neobično snažno“), Mjesto odakle vam pišem pisma Nikoline Bogdanović o pismima i fotografijama što ih je bakina sestra slala iz Njemačke kamo se s mužem odselila prije sedamdeset godina, Remiza Arona Kovačića, izvrstan film o jednoj noći, kiši, igri svjetala i škripi tramvaja (ova su tri filma pobjednici jubilarne, 50. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva u organizaciji HFS-a) te Kako je Tanja ostala sama autorice Mije Sidorov (druga nagrada na istoj Reviji), o djetinjim uspomenama na neke davne ljude.
U četvrtak gledatelje čeka još jedan dvosatni film, Gdje je sljedeća invazija? slavnog Michaela Moora, atipičan ali po mnogima jedan od najboljih filmova koje je snimio, a u petak dva domaća autora, Oliver Sertić i polusatna Hrvatska (k)raj na zemlji iz 2007., o sudbini azilanata u Hrvatskoj te I'm nobody, prvijenac Barbare Matejčić iz 2012., o istoj temi, dok trinaesti DOK film '19. završava u subotu, projekcijom sat i pol dugog filma Između neba i leda Luca Jacqueta iz 2015. godine, o francuskom glaciologu Claude Loriusu koji je posvetio život proučavanju povijesti zapisane u debelim naslagama vječnog leda.
Ulaz je na sve projekcije besplatan, a belomanastirska publika tradicionalno solidnim odazivom dokazuje da dobro poznaje dokumentarni film.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
