Šesnaest im je godina tek
Među impresivnih trideset i šest ZAG-ovaca (ili trideset i devet, ako uračunamo i voditeljice) u dobi od devet do četrnaest godina (sad, voditeljice su ipak mrvicu starije ali to se jedva primjećuje) koji su nabrojani na omotnici najnovijeg DVD-ija Zaigranih Aktivnih Gromoglasnih iz zagrebačke OŠ Marije Jurić Zagorke, objavljenog povodom šesnaest uspješnih godina postojanja, sedamdesetak snimljenih filmova i pedesetak osvojenih nagrada, tek su četiri imena dječaka. Film u svim svojim pojavnim oblicima zaista sve više postaje dominantno ženska djelatnost!
A da se cure (hajde, i dečki skup' s njima) u tome jako dobro snalaze dokazala je i prigodna projekcija održana u četvrtak, 6. lipnja (sasvim slučajno na sedamdeset i petu obljetnicu D Dana iz vremena Drugog svjetskog rata) na kojoj je prikazan i gotovo desetominutni dokumentarac Rand i Wassim, o bratu i sestri koji su nakon raznih nevolja spas od užasa rata u rodnoj im Siriji našli u Zagrebu (on bi doduše htio čim prije k drugom bratu u Njemačku, a Rand /ili po naški Lovorka/ bi baš htjela ostati ovdje), sačinjen od fotografija razaranja i smrti i filmskih zapisa o njihovom životu u Hrvatskoj. O skladu unutar ZAG-a govori i činjenica da je Wassim i jedan od likova iz radijske emisije Moja obitelj koja je već osvojila nekoliko priznanja, a u tri priče se upoznaju razna obiteljska iskustva, djece koja nakon smrti roditelja žive u okruženju šire obitelji, izbjegličke obitelji koja novi život nalazi među ljudima koji su im strani po jeziku, običajima i kulturi te obitelji s uskoro osmero djece, koja nailazi na simpatije ali i čuđenja okoline.
U opet desetominutnoj TV-reportaži Na istoj valnoj duljini sudjelovali su polaznici i voditelji udruge za osobe s intelektualnim poteškoćama Arka (prvu je 1964. u Francuskoj osnovao Jean Vanier), a poruka je da smo bez obzira na sve moguće razlike svi samo ljudi i svi na istoj valnoj duljini, dok je u jedanaestominutnom svojevrsnom making of-u Na dopunskoj nastavi zabilježeno snimanje igranog filma Dopunska nastava redatelja Ivana Gorana Viteza, koji je dijelom snimljen u OŠ Marije Jurić Zagorke, pa su mali filmaši mogli sudjelovati na setu velikog filma, upoznati glumce i ostale sudionike snimanja i ponešto naučiti o njihovu radu (temeljna je spoznaja da se puno više čeka nego snima), a posebno je vrijedna činjenica da je dokumentarni zapis razmišljanja Ive Gregurevića, koji je umro za vrijeme snimanja, gotovo sigurno i zadnji njegov tako zabilježeni doprinos domaćem i svjetskom filmu.
Prikazan je i standardni, gotovo osam minuta dugi dokumentarac o nošnjama, govoru, običajima i glazbi Janjevaca Sreto devojče, ali i najbolji ovogodišnji rad, četverominutni eksperimentalni Priroda i društvo, kojeg su uglavnom vlastitim mobitelima snimili polaznici u ovoj školi vrlo aktivnog GLOBE projekta.
Osnovnoškolski filmski klubovi i skupine često imaju tek po nekoliko članova, pa se ZAG i u tome izdvaja, a u prosjeku im je trajanje desetak godina, zbog zamora voditeljskog materijala ili zbog drugih razloga i s ovih se šesnaest tri profesorice hrvatskog jezika, Ana (Brčić Bauer), koja vodi Radio ZAG, Melita (Horvatek Forjan) koja je guru cijele zamisli i ekipe i Nataša (Jakob), koja je nataša za sve (između ostalog je osmislila i napravila lijepi ovitak ovogodišnjeg DVD-ia, s tratinčicama) mogu s punim pravom ponositi.
ZAG-u valja poželjeti bar još dvije aktivne godine, do punoljetnosti, pa onda još dvije, do dvadesetog jubileja, pa još…
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
