Paradajz
Na varaždinskoj tržnici čini se rijetko istaknu cijene voća i povrća, nego se više oslanjaju na odokativnu metodu, pogledaju kupca pa procijene kolika mu je platežna sposobnost i raspale. Ipak, može se zaključiti kako se paradajz prodaje po 15, ali ga se nađe i za 8 pa čak i 6 kuna, velika je ponuda lisičarki i vrganja, onako krupno i debelo narezanih te kukuruza za kuhanje i pečenje. A za ljubitelje, odmah je u blizini i second hand, s ponudom robe od 5 kuna, pa izvol'te!
Polaznici prvog stupnja seminara medijske kulture utorak su i srijedu prijepodne proveli slušajući Silvestra Miletu, mag. hist. koji je govorio o povijesti hrvatskog filma, a rano poslijepodne u utorak s Mirjanom Jukić, prof. i Katicom Šarić, mag. paed. soc. i njihovim predavanjima i vježbama multimedija u teoriji i praksi. Drugi je stupanj u utorak slušao docenticu dr. sc. Janicu Tomić, koja je govorila o temi nordijski noir, a u srijedu dr. sc. Etami Borjan s izlaganjem o novim valovima u svjetskoj kinematografiji. Dan su u utorak zaključile Melita Horvatek Forjan, prof., Nataša Jakob, prof. te Marina Zlatarić, prof. predavanjima o medijima – suradnicima u učionici (inkluzija potiče empatiju) odnosno filmskim projektima u svim područjima hrvatskog jezika.
Polaznici radionice za animaciju uspjeli su sanirati štetu nastalu pri kvaru njihovog središnjeg računala i raznim metodama vratiti dio naizgled izgubljenog materijala te dodatno snimiti ostalo. Montažeri svoje vježbe lagano privode kraju, a fotografi su završili posao. Najtiši su kao i uvijek, bili polaznici radionice za scenarij, koju je i ove godine vodila Irena Krčelić.
Neformalno scenarističko obrazovanju stječe već za vrijeme studija dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu kada ga i formalizira, krajem devedesetih, ali ostaje vjerna i alternativnim promišljanjima i djelovanju, a prve radionice vodi u sklopu ciklusa Pokaži jezik u Sloveniji, dok je u Zagrebu ideja o neformalnoj scenarističkoj edukaciji zaživjela pri Hrvatskom filmskom savezu zahvaljujući podršci Vere Robić Škarice i programu Palunko koji je krenuo 2003. godine. Kao scenaristica je radila različite TV-formate i žanrove, od pisanja dijaloga za sapunice (Zabranjena ljubav), dramske (Dobre namjere) i humorističke serije (Bitange i princeze) i pregršt manje živopisnih projekata. Za prvi dugometražni igrani film za djecu, Duh babe Ilonke, dobila je 2015. nagradu za najbolji scenarij na festivalu u Bombaju. Ponosna je i na TV-seriju za klince Laboratorij na kraju svemira za koju je izmislila priču i junake te raspisala obje sezone i svih šezdeset epizoda, a svojevremeno je primila i ponudu za remake rights za englesko govorno područje. Prema njenoj je priči Moj dida vanzemaljac snimljen film Moj dida je pao s Marsa redatelja Dražena Žarkovića i Marine Andree Škop za koji su scenarij napisali Branko Ružić i Pavlica Bajsić.
Dobila je i nagrade na Power to the Pixel Marketu u Londonu, 2012. godine za najbolji scenaristički sadržaj za multimedijski projekt CrocheBots, odnosno dvije godine prije nagradu Kreativni filmaši za transmedijski projekt Tajni dnevnik Dunje Špek na Zagreb film festivalu. Zagrebom i šire juri na biciklu, a mnogi je prepoznaju po maštovitom frizurama.
Bila je i su-pokretačica, s nekolicinom kolega okupljenih 2015. godine oko Ogranka dramskih pisaca i scenarista Hrvatske zajednice dramskih umjetnika, kad jeosnovanoudruženje SPID, posvećeno isključivo problematici autora izvedbenih djela neophodnih za razvoj struke. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. I još bi se puno lijepog o njoj dalo reći!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
