Nevenka Mikulić, glumica iz Gline
Glina je prije zadnjeg rata, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, imala preko 23.000 stanovnika, dok popis iz 2011. bilježi tek njih nešto više od 9.000, od čega je u samom gradu malo više od polovice. Mjesto se pivi put spominje u jednoj ispravi 1284. godine, zatim je zabilježeno da je ovdje 1737. zasjedao Hrvatski sabor, a vjeruje se da je baš u Glini 1848. austrijski oficir Josif Runjanin, pravoslavac i Srbin, uglazbio buduću hrvatsku himnu (neslužbeno ali ustaljeno od 1891., službeno od 1972. godine) Lijepa naša domovina, koju je 1835., pod imenom Horvatska domovina, napisao zagrebački pravnik, katolik i Hrvat Antun Mihanović. U Glini je u činu pukovnika i zapovjednika pukovnije službovao budući hrvatski ban Josip Jelačić (Petrovaradin, 1801.-Zagreb, 1859.). Ovdje su, između ostalih, rođeni karikaturist i pisac Petar Pjer Križanić (Glina, 1890.-Beograd, 1962., majka mu umrla kad je imao tri mjeseca pa je rano djetinjstvo proveo kod bake u Mečenčanima), glumac, pjesnik i tekstopisac Duško Gruborović (Glina, 1956.-Zagreb, 2006.) i novinarka i književnica, pjesnikinja i autorica više romana Slađana Bukovac (Glina, 1971.).
U potresu 29. prosinca 2020. nije bilo poginulih, osim u obližnjoj Majskoj Poljani, ali niti jedna zgrada u gradu nije prošla bez oštećenja, a mnoge su doslovno srušene do temelja.
Grad je oduvijek bio trgovište, središte obrtništva, raskrsnica putova i sjedište vojske, a u njemu su rođeni i odrasli i mnogi manje poznati i slavni, ali ipak važni umjetnici, među njima i Nevenka Mikulić, rođena 11. veljače 1905. godine u obitelji oca Nikole i majke Ane; koja je ljubav prema glumi i kazalištu otkrila već u ranoj mladosti, kad njezin rodni grad posjećuju brojne teatarske trupe i družine iz Hrvatske i inozemstva. Završila je u Glini nižu gimnaziju, pa otišla u Zagreb gdje se 1920. zapošljava kao službenica Pošte u Jurišićevoj ulici, ali se i amaterski, bez većeg uspjeha, bavi glumom sve dok je njezin prijatelj i sugrađanin Bogdan Stanojević, bibliotekar u Sveučilišnoj knjižnici, ne preporuči tadašnjem intendantu HNK-a Juliju Benešiću, koji joj nakon audicije 1922. daje prvi ugovor te stipendiju za Glumačku školu. Nastupom u Vojnovićevu Ekvinociju započinje profesionalnu glumačku karijeru, od 1927. je angažirana u Narodnom pozorištu u Skopju, a od 1928. do 1948. u Beogradskom narodnom pozorištu (glumila i u vrijeme Drugog svjetskog rata pa je na kraće vrijeme završila u zatvoru), potom i Jugoslavenskom dramskom. Ovdje je ostvarila i naslovnu ulogu u Nušićevoj Gospođi ministarki koju je odigrala gotovo pedeset puta. Kao prva filmska glumica rođena u Glini nastupila je i u ulozi popadije Perse u prvom jugoslavenskom igranom filmu u boji Pop Ćira i pop Spira redateljice Sofije Soje Jovanović, iz 1957. godine.
Glumila je u cijeloj zemlji i na gostovanjima diljem Europe, a igrala (ponekad pod imenom Evka Mikulić) i u dvadesetak filmova, među kojima su Besmrtna mladost (1948), Nevjera (1953), Anikina vremena (1954),Sumnjivo lice (1954), Subotom uveče (1957), Vetar je stao pred zoru (1959) i drugi, odnosno TV filmovima Spletka i ljubav (1960), Ožalošćena porodica (1960), Hedda Gabler (1961) i nizu drugih. Ostvarila je uloge i u brojnim TV serijama.
Umirovljena je 1962., iako i dalje nastupa, a nakon desetljeća uspješne kazališne, filmske i televizijske karijere, umire u Beogradu 3. svibnja 1981. godine.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
