STUDIJE

Glazba u filmovima Stanleyja Kubricka nakon 2001: Odiseje u svemiru (III): Isijavanje

UDK: 791.633-051Kubrick, S.:78.036"19"(049.3)

Autorica ističa kako Isijavanje, Kubrickova adaptacija romana Stephena Kinga, nije »čisti« film strave zbog jake psihološke komponente, kao i zbog snažnog dojma fantastike i značajki obiteljske drame. Potom detaljno obrazlaže na koji način je Kubrick stvarao filmsku glazbu. Veliku ulogu isprva su igrale skladateljica Wendy Carlos i njezina producentica Rachel Elkind, skladateljski tim iz Paklene naranče (premda ovaj put one nisu bile zadovoljne suradnjom s Kubrickom). No, na kraju je Kubrick odlučio iskoristiti tek manji dio njihovog rada, opredijelivši se radije za klasičnu glazbenu literaturu, vodeći se razmišljanjem o glazbi kao zvuku, što je najbolje odgovaralo žanru strave, zbog čega su i odabrana djela Béle Bartóka, Györgya Ligetija i Krzysztofa Pendereckog. Sporadično upotrijebljene skladbe Wendy Carlos, baš kao i odabrana klasična djela, slijede progresiju od glazbe prema zvuku. Inače inovativan treći stavak Glazbe za gudače, udaraljke i čelestu Béle Bartóka u društvu kasnije iskorištenih djela Ligetija i Pendereckog zvuči prilično pitomo.
Skladba Lontano Giörgyja Ligetija, primjerice, vrlo slično vokalnoj Lux aeterni iz 2001: Odiseje u svemiru istražuje svijet bez harmonije i ritma. Posljednjim dijelom filma dominiraju skladbe iz prvog stvaralačkog razdoblja Krzysztofa Pendereckog koji je istraživao »buku kao zvuk kao glazbu«, potpuno odbacivši tradicionalnu notaciju (koristio se crtežima kako bi opisao zvuk koji treba izvesti na tradicionalnim instrumentima!): Jakobovo buđenje, De Natura Sonoris Nr. 1, De Natura Sonoris Nr. 2, Polymorphia, Kanon za gudače i vrpcu te dva stavka iz skladbe Utrenja II: Kristovo uskrsnuće: Ewangelia (šesti stavak) i Kanon Paschy (deseti stavak). No, veliki dio zasluge pri odabiru glazbe i njenoj izvanrednoj montaži ide Gordonu Stainforthu čije je ime izostalo s filmske špice, jer je na set došao samo kako bi pomogao Vivian Kubrick da snimi svoj amaterski dokumentarni film o snimanju Isijavanja: Kubrick do zadnjeg trenutka nije znao koju će glazbu koristiti, a slika se uglavnom montirala prema glazbi, pa je na trenutke prijetio kaos, zbog čega mnoge iskorištene skladbe nisu poimence navedene na špici filma. No, minuciozno povezivanje skladane glazbe sa slikom rezultiralo je na kraju time da glazba djeluje kao da je komponirana za film.
Autorica studije potom detaljno opisuje posebnu ulogu Béle Bartóka, odnosno Glazbe za gudače, udaraljke i čelestu upotrijebljene u tri važna prizora u prvoj polovici filma, i to tako da glazba u svakom prizoru započinje na različitim mjestima, čime je izbjegnuto lako prepoznavanje glazbenog djela. Posebno se analizira i Kubrickov tretman vremena radnje, koje se postupno sažima kako junak tone u ludilo, no vrijeme protječe mimo likova, kao da za njih stoji, pa se u tom dijelu koriste glazbena djela koja se mahom oslanjaju na statičan zvuk (Lontano, De Natura Sonoris 1, Jakobovo buđenje), na parametar trajanja unutar kojega vrijeme ima specifičan status. Osobito važnom se doima i činjenica da u filmu nema pravog lajtmotiva, a čak ni pjesme iz »zlatnog doba« plesne dvorane nisu iskorištene kao obična (prizorna?) glazba, pridonoseći tajnovitosti svršetka filma, u kojem se vidi da je Jack postojao u dva različita vremena.

Irena Paulus