STUDIJE I ISTRAŽIVANJA

O pretapanju: svojstva i funkcije

791.3 791.634

Uporaba pretapanja u filmovima kao što je Chaplinov Mališan (The Kid, 1921) navodi gledatelja. da prijelaz između kadrova ne doživljava kao običnu usporedbu, jer povezivanje prizora ima i vrijednost buđenja suosjećajnosti gledatelja prema likovima odbačenim zbog opće nepravednosti društva. Razlog korištenja tako upadljivog postupka kao što je pretapanje predmet je ovoga teksta, no takav se razlog u analizi filma često teško može pronaći. Kako je pretapanje izrazito prepoznatljiv postupak, Bordwell je u krivu kada ga tumači kao varijantu zatamnjenja s odtamnjenjem. Filmovi klasičnoga stila, primjerice Frankenstein (1931) Jamesa Whalea i Rio Bravo (1959) Howarda Hawksa koriste pretapanje u kontekstu narativne razumljivosti, u skladu s prevladavajućim pravilima i postupcima stila. Bitno drugačiju uprabu pretapanja nalazimo u filmu Nicolasa Roega Ne okreći se (Don’t Look Now, 1973), u kojem pretapanje u sceni utapanja djevojčice u jezercu potencira usporednost zbivanja i naglašava simboličnost (osobito u korištenju boja), a fragmentarna preglednost prizora važna je jer izaziva nelagodu.

Slaven Zečević