FESTIVALI

Ritam rada

5. Dani filma — mediteranski festival dokumentarnog filma, Široki Brijeg, BiH, 9-11. rujna 2004.

UDK: 791.65.079(497.6 Široki Brijeg):791.229.2(4-13)”2004”(049.3)

Širokobriježanin Tomislav Topić i tajnica Hrvatskog filmskog saveza Vera Robić-Škarica osmislili su i od 2000. ostvaruju projekt prezentacije hrvatskih filmskih noviteta u udaljenu hercegovačkom gradiću već gladnu kulturnih događanja s izrazito mirnodopskim predznacima. Iako je to bila prilika da se širokobriješkoj publici pokažu atraktivniji filmovi, program je počeo — uz prethodno kataloško upozorenje — oštro: prikazivani su programi eksperimentalnog filma i neuobičajenijih dokumentaraca. Program je proširen potom na igrani film, na filmove domaćih predstavnika bosanskoherecegovačke kinematografije, a ovogodišnji — jubilarni peti Dani — učinjeni su šire internacionalnim uz podnaslov ’ Mediteranski festival dokumentarnog filma’. Zdravko Mustać izabrao je devet dokumentaraca iz šest europskih zemalja za natjecateljski program, a uz taj je ostao i ’stari’ tip programa kao popratni. U natjecateljskom programu dominirali su dokumentarci koji zatječu čovjeka na poslu (Osti Tomislava Šanga o noćnom lovu na hobotnice, Bunarmen Branka Ištvančića o izgradnji bunara iz Hrvatske; Prva i posljednja Momira Matovića iz Srbije i Crne Gore o pustinjačkom radu u kamenjaru ’božjeg’ čovjeka; Trg heroja Kalesisa Theodorea iz Grčke o ritualima paljenja; Talijan Carmelo Nicotra s filmom o mukama snimanja filma grčkog autora Thea Angelopoulosa), ali i onih koji ga zatječu na poslu i u dokolici (hrvatski La strada Damira Čučića) kao i filmove čiste dokolice (Španjolac Oscar Perez u film Xavo — Xavi ima film od jednog kadra duge vožnje tramvajem, te hrvatski film Život ili san Mladena Ćapina o sanjarenju školarca). Grand prix dobio je ganutljiv bosanskohercegovački dokumentarac Sarajevski pas Harisa Prolića o sinovu psu koji je roditeljima bio veza sa u ratu poginulim sinom, a sada ostarjela psa moraju dati uspavati. Raznovrsni su bili i popratni programi festivala. Publika je mogla vidjeti četiri bosanskohercegovačka rada: Slike sa ugla Jasmile Žbanić (francuski fotoreporter u ratnom Sarajevu ispucao tri filma na teško ranjenu djevojku, a da joj nije pokušao pomoći), Bijele ruže Tomislava Pokrajčića i Riste Osterjovskog (pregršt začudnih prizora), Svjedok vremena Žane Mrkonjić (fotograf koji više od pola stoljeća obavlja svoj posao u Mostaru), Raj za stokilaše Roberta Bubala (nogometaši koji moraju imati više od stotinu kila). Eksperimentalni program iz produkcije Hrvatskoga filmskog saveza obuhvatio je četiri novija naslova: Sinaj Zdravka Mustaća, Mörder unter uns Ivana Faktora, Grad, gradovi Vedrana Šamanovića i Arabeska Damira Čučića. Dugometražni program ponudio je dva dokumentarca (Sretno dijete Igora Mirkovića, Fahrenheit 9/11 Michaela Moorea) i jedan igrani (Tu Zrinka Ogreste). A u sklopu festivala predstavljena je i knjiga Prvi BH pop-rock leksikon. Festival mediteranskoga dokumentarnog filma u Širokom Brijegu posjeduje odliku tako nedostupnu hrvatskim filmskim manifestacijama — uz dobru organizaciju sa svim elementima svetkovine, festival se odvijao po dobro uravnoteženoj satnici projekcija i relaksirajućih programa (razgledavanje obnovljena mosta u Mostaru, slikovit dio Neretve viđen iz motornih plovila, začudnost izvora Lištice...). Kruna uvijek živahna festivalskog ugođaja zasniva se na brojnim načelnim razgovorima o filmu, na polemikama o viđenim djelima na festivalu, na informacijama o položaju dokumentaristike u Sredozemlju.
ANALITIČKI SADRŽAJ: Citati, citati; Mediteran u Širokom Brijegu; Ritam rada; Ritam rada i — nerada; Ritam nerada; Sarajevski pas; Uspostavljeni ritam

Petar Krelja