BLOCKBUSTERI

Hrvatski blockbusteri

UDK: 791.65(497.5):339.15.054.22 791.641.3(497.5)

Postoji li uopće hrvatski filmski blockbuster? U Hrvatskoj je problem što jaka tržišta nema. Distributeri ne prepoznaju domaći film kao posebno atraktivnu robu, jer mnogo bolje i lagodnije zarađuju od holivudskih hitova. Da nije upornosti redatelja i producenta — kojima je stalo da svoj rad predstave javnosti — mnoge hrvatske produkcije nikad ne bi ni stigle u kina. Za hrvatski film u novijem razdoblju mnogo su karakterističniji sleeperi. Kako je počeo rat na mom otoku (1996), najgledaniji hrvatski film u posljednjih petnaestak godina (oko 350 000 gledatelja), zapravo je televizijska produkcija koja je nastala mimo kinematografskoga sustava, a toliki odjek iznenadio je ne samo autore nego i distributera (zagrebački Kinematografi). I Matanićev film Blagajnica ide na more također je izrazit sleeper. Jedinim blockbusterom novije hrvatske kinematografije može se smatrati Maršal Vinka Brešana (1999). Reklamiran kao film autora hit-komedije Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal je snimljen s deset puta većim budžetom (oko milijun eura).
Blockbustera je bilo više u razdoblju bivše Jugoslavije, gdje je zajedničko tržište jamčilo mnogo veće brojke gledatelja. Ponekad je regionalna usmjerenost priječila da vrlo popularni filmovi u pojedinim sredinama ostvare podjednak uspjeh na širem jugoslavenskom prostoru (komedija Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli iz 1970. najgledaniji je film svih vremena u Zagrebu — vidjelo ju je 220 000 gledatelja — ali je u Beogradu, Sarajevu, pa i Rijeci i Splitu, odjek bio osrednji). No, bilo je ostvarenja koja su znala iskoristi prednost velikoga broja kina koja su im bila na raspolaganju. Najspektakularnija je među njima Bitka na Neretvi Veljka Bulajića (1969), planirana kao blockbuster (’superspektakl’), realizirana uz suradnju najvećih filmskih produkcijskih poduzeća i distributera u bivšoj Jugoslaviji te dva strana koproducenta, poznatim glumcima, čija se cijena koštanja procjenjuje na tadašnjih dvanaest milijuna dolara (danas vjerojatno oko pedeset milijuna), te koja je sakupila više od dva i pol milijuna gledatelja (dio toga ostvaren je tzv. školskim predstavama). Potpuna suprotnost partizanskim spektaklima bile su niskobudžetne srpske komedije iz osamdesetih poput Lafa u srcu (1981) ili Žikine dinastije (1985; prethodnik im je Zajednički stan Dragutina Dobričanina iz 1960), koje su bučnom reklamom i razgranatom distribucijom nadoknađivale nedostatak pravih atrakcija na ekranu.
Za razliku od današnje situacije, hrvatski je film za jugoslavenskoga razdoblja bio mnogo privlačniji publici. Natruhe blockbustera mogu se prepoznati u filmu U gori raste zelen bor (1971): uspjeh prvenca Kad čuješ zvona (1969) ponukao je Antuna Vrdoljaka da svoj novi film koncipira kao svojevrstan nastavak (stvaranje franšize tipično je za blockbustere), sa sličnim sižejom (ratne vinjete iz zaraćene Banije), ali i naglašenijim eksploatacijskim elementima (humor, akcija, seks). Film je bio iznimno gledan ne samo u Hrvatskoj (oko tristo tisuća gledatelja) nego i u drugim jugoslavenskim republikama. Zlatno doba hrvatske kinematografije, u kojem je svijest o plasmanu filma u publike mnogo razvijenija, započinje Okupacijom u 26 slika Lordana Zafranovića (1978), a trend nastavljaju filmovi Medeni mjesec Nikole Babića (1983) kao i Samo jednom se ljubi Rajka Grlića (1981), samo što je drugi bio strateški lukaviji, jer je u glavnim ulogama imao srpske glumce Mikija Manojlovića i Vladicu Milosavljević, pa je ostvario veću gledanost na cijelom jugoslavenskom prostoru.
Zašto danas publika izbjegava hrvatski film? Problem nije u kvaliteti izrade, problem je u neiskorištavanju glavne publike: glavnina je kinogledatelja u dobi je između 15 i 25 godina, a njima se hrvatski film čini preozbiljan i nedostatno atraktivan, i on na njih uopće ne cilja.
ANALITIČKI SADRŽAJ: Uvod: pojam blockbustera; Srpski hitovi i hrvatski ’sleeperi’, Blockbusteri bivše Jugoslavije; Hrvatska uloga u jugoslavenskom tržištu; Zašto danas publika izbjegava hrvatski film?

Nenad Polimac