OGLEDI I OSVRTI

Filozofija pred iskustvom filma

UDK: 791.32

Filmska teorija je u posljednje vrijeme uglavnom taoc drugih velikih teorija i simoboličkih sustava: semiotike, psihoanalize te raznih drugih ideologija kao i novih "disciplina" (kulturalni i postkolonijalni studiji, npr.). Pitanje estetskog ili poetičkog vrednovanja filma u članku se postavlja u kontekstu novije genealogije ideje umjetnosti koju je posljednjih desetak godina izvršio Jacques Ranci#re u djelima poput La Partage du sensible (1995) te La Fable cinématographique (2001).

Suprotno od klasične filmološke dokse koja ideju filma temelji na tehnološkoj inovaciji, dostignućima i mogućnostima, Ranci#re pokazuje duboku ovisnost te materijalne osnove filma o poetičkim transformacijama književnosti, slikarstva, fotografije i glazbe u 19. i 20. stoljeću. Tako bi jedino obuhvatnije razmatranje filma bilo ono estetsko: film kao jedinstveno kombiniranje i supostavljanje osjetilnih datosti riječi, glasa, slike ili zvuka koji svaki put uspostavlja neki (novi) oblik iskustva.

Leonardo Kovačević