Portret redatelja: Petar Krelja
Iluzija stvarnosti: Godišnja doba Petra Krelje kao granični film
UDK: 791.633-051Krelja, P. Jedan od najpoznatijih
hrvatskih filmskih dokumentarista Petar Krelja danas je
najpoznatiji kao redatelj dokumentarnih filmova, no i neki
su njegovi igrani filmovi iznimno zanimljivi i vrijedni.
Filmski omnibus Godišnja doba (1979) po svome stilu
i tematici jasno korespondira s Kreljinim dokumentarnim
filmovima jer prikazuje život osoba na društvenoj margini,
odnosno djevojčica u sustavu društvene skrbi o napuštenoj
djeci, a koristi i neke postupke tipične za dokumentarni
stil, primjerice skrivene kamere (odnosno njezinu imitaciju).
Omnibusi, kao što su Godišnja doba, vrsta su na
granici kratkometražnog i dugometražnog igranog filma,
no svakako su bliži dugometražnom filmu, jer tri prikazana
segmenta prikazuju junakinje poredane prema redoslijedu
životne dobi, odraslosti.
U skladu s tim, segmenti nazvani
prema junakinjama Željka, Višnja i Branka (glume ih Tatjana
Ivko, Rajka Rusan i Marina Nemet), pokazuju sve veći stupanj
montažne i igranofilmske razrade, što je primjereno i odraslosti
tema.
Željka samo želi ljubav, što ne može dobiti od usvojitelja
Renate i Vlade (glume ih Sanda Langerholz i Boris Buzančić),
Višnja doživljava svoju prvu ljubav s delikventom Matom (Slavko
Štimac), a Branku, na kraju omnibusa, zadese socijalni problemi
odraslih ljudi (prestara je da ostane u sustavu socijalne skrbi),
pa mora tražiti podstanarsku sobu na prilično okrutnom tržištu
i raditi posao ispod svojih kvalifikacija.
Branka se, što je
vjerojatno još važnije, suočava i s problemom seksualnog
uznemiravanje na poslu: šef kadrovske službe Ferenčak (Vanja
Drach), koji joj je velikodušno našao posao, nudi joj karijeru
svoje priležnice. Ostvarujući složen dojam između igranog
i dokumentarnog filma, usputno predstavljajući i mogućnost
filmskog omnibusa kao cjelovite strukture, važno je napomenuti
da su Godišnja doba i
odličan argument u prilog koncepciji redatelja Krelje kao
autora filma, što je još jedan argument u prilog sagledavanja
ovoga filma kao modernističkog. Krelja, naime, radi vrlo
slične (ili barem lako usporedive) dokumentarne i igrane
filmove.
Dakako, unatoč izvorno drugačijim karakteristikama
(smatrala se svojstvom najboljih autora klasičnog Hollywooda),
danas se autorska poetika smatra prototipskim svojstvom
filmskoga modernizma.
Nikica Gilić
|
