O ANIMACIJI
Kreativna supstancija animiranoga filma ili što nam to radi redatelj?
UDK: 791.228:791.633 Animirani film, za razliku
od igranoga i dokumentarnoga, u kojima kamera fotografiranjem
pokušava slijediti »tijek« realnoga vremena, nastaje tako
da se »predlošci« ili umjetnički artefakti (objekti) snimaju
tako ih se snima u realnom vremenu po želji i onda »reproducira«
u novom vremenu. Budući da »pokret« potječe iz prirode
međusobnih suodnosa gabarita i detalja predložaka podvrgnutih
»novovremenskoj integraciji«, sam je čin nastanka pokreta
prvorazredna umjetnička supstancija te umjetnosti. Animacija
stoga nije »izložba« predložaka koji se mijenjaju brzinom
od 25 u jednoj sekundi, nego autentičan čin kreiranja pokreta,
svojevrsna »oživljavanja«.Zbog stilizacije koja proizlazi
iz alkemijskoga tehnološko-kreativnog čina reinterpretacije
likovnosti u pokret, animirani je film od samoga početka
»zauzeo« pozicije komunikacije u »metaforičkim« sferama,
a igrani u »realnim«, dok su ih najnovije tehnološke mogućnosti
potpuno približile.
U produkciji animiranoga filma sudjeluje
četrdesetak različitih profesija, a njih devet (kod animiranog
serijala — deset) držimo »umjetničkim« ili »autorskim«:autor
sinopsisa, scenarija, likovnog rješenja karaktera, likovnog
rješenja pozadina, glavni crtač karaktera, glavni crtač
pozadina, glavni animator, redatelj i skladatelj. Sve produkcijske
profesije sažimam u tri ključne skupine koje čine novu,
medijsku supstanciju, čime sam došao do crteža — trokuta
»kreativnog softvera« animiranoga filma. Priča je i jedini
vrh trokuta koji je isti kod animiranog i kod igranog filma.
Drugi je vrh trokuta likovnost, dizajn filma, tj. animiranome
filmu ključna likovna supstancija. Treći vrh je specifičnost
animiranoga filma — animacija, neponovljiv kreativni postupak
koji na jedinstven način »oživljava« likovnost i daje joj
točnu interpretaciju u vremenu reprodukcije.
Ono što je
u ovoj definiciji »kreativne supstancije« najdramatičnije
jest da nema režije! Ona se u animiranom filmu naime »podrazumijeva«;
kad na »špici« filma piše »redatelj«, onda se ne misli
samo na autora koji je film »režirao«, nego na osobu odgovornu
za sveukupan kreativni domet filma. No, za razliku od igranoga
filma, redatelj u animiranome filmu svoju kreativnu energiju
i čitav redateljski koncept dovršava činom nastanka knjige
snimanja, ključni kreativni smisao filmu on daje prije
proizvodnje, u fazi »olovke«.U povijesti animiranoga filma
vrlo je često bilo slučajeva da redatelji »nisu znali crtati«
(Vatroslav Mimica, Dušan Vukotić, Walt Disney). Redatelji
u animiranom filmu moraju izvrsno poznavati tehnologiju
produkcije, imati osjećaj za likovne, glazbene i animacijske
komponente, no sami ne moraju biti ni crtači, ni pisci,
ni animatori, ni glazbenici.
Joško Marušić
|
