O ANIMACIJI
Filmska karikatura: o karikaturi i karikaturalnoj filmskoj slici u animiranom i igranom filmu
UDK: 741.5:791.228
741.5:791.22 Autor objašnjava srodnosti
različitih vizualnih i audiovizualnih medija na primjeru
karikature koja se može povezati ne samo s animiranim filmom,
nego čak i s igranim filmom kao što je Prometna gužva (Trafic,
1970) Jacquesa Tatija. Brojni su istaknuti autori animiranoga
filma bili i uspješni karikaturisti, kako u Zagrebačkoj
školi crtanoga filma (Dragić, Vukotić, Grgić, Dovniković,
Marušić), tako i u inozemstvu (John Weldon, Adolf Born,
Miroslaw Kijowicz, Priit Pärn, Bruno Bozzeto, Bill Plympton,
Te Wei). Karikaturu i filmsku sliku povezuju neka izražajna
sredstva, vizualni geg i humor, odnosno satira ili parodija.
Montažu pritom autor ove studije shvaća i kao sredstva
spajanja različitih sadržaja u istom kadru, pa je smatra
jednim od ključnih izražajnih sredstava u različitim medijima
umjetničke komunikacije koji koriste principe i stil karikature.
Autor objašnjava povijesni kontekst gega i karikature
od najranijih dana filma i animiranoga filma, objašnjava
fenomen karikaturalne stilizacije (karikaturist uvijek
traga za onim što je bit neke pojave ili osobe i tomu prilagođava
grafički izraz i ukupnu vizualizaciju, razotkrivajući deformacije),
potom objašnjava razumijevanje karikature kao pakt između
autora i publike, posebno naglašavajući složenost i tešku
objašnjivost te komunikacije. U svjetlu tih razmatranja,
filmska se karikatura u ovom radu shvaća kao trenutačni
vizualni geg te, kao češći fenomen, kumulativni vizualni
geg (koji se razvija u vremenu i prostoru, s posebnom važnošću
tajminga). Brojni su primjeri filmske karikature, a posebnu
pozornost autor posvećuje filmovima Chromophobia Raoula
Servaisea (1966), Možda Diogen Nedjeljka Dragića (1966)
te Time Out (1984) Priita Pärna.
Midhat Ajanović
|
