PORTRET REDATELJA: ZORAN TADIĆ

Mojih šest filmova s Tadićem

UDK: 791.633-051Tadić, Z.:791.632

Autor teksta — ugledni hrvatski književni znanstvenik i jedan od vodećih hrvatskih romanopisaca — u ovom se memoarskom tekstu, napisanom posebno za ovaj broj Hrvatskoga filmskog ljetopisa, prisjeća svojih šest suradnji s redateljem Zoranom Tadićem, odnosno šest Tadićevih filmova kojima je on bio scenarist. Nakon uvodnog dijela, u kojemu se objašnjava kontekst njihova upoznavanja i početak prijateljstva (studentski časopis i nemiri 1968-71), Pavličić se prisjeća okolnosti nastanka svoje danas klasične novele Dobri duh Zagreba, te nedovršena Tadićeva cjelovečernjeg debija Proljeće bu naše, za kojeg je Pavličić napisao neke prizore, da bi zatim opisao okolnosti u kojima je Tadić 1981. uspio nagovoriti Televiziju Zagreb da u niskobudžetnim uvjetima ekranizira Pavličićevu priču Dobri duh Zagreba. Po scenariju kojeg je Pavličić napisao vođen nekim Tadićevim sugestijama o dramaturgiji filma i promjenama u odnosu na izvornu novelu, s glumcima prijateljima, televizijski film je snimljen u obiteljskoj kući uglednoga hrvatskog filmologa Hrvoja Turkovića, koja se nalazila u gradskoj četvrti čije je rušenje bilo u tijeku. Nakon što je film bio dovršen, shvatilo se da je materijal toliko dobar da treba ići u kina. Nađen je distributer koji je preimenovao film u Ritam zločina — najznačajniji hrvatski film 1980-ih. On je označio i početak Tadićeva desetljeća, tijekom kojeg je ovaj snimio sedam cjelovečernjih filmova, od kojih još pet s Pavličićem (Treći ključ, San o ruži, Osuđeni, Orao, Treća žena). U ostatku teksta Pavličić se osvrće i na te filmove, za koje je suradnja tekla njihovom već ustaljenom rutinom, proizvodeći prepoznatljivi korpus Tadićevih žanrovskih djela kriminalističkog predznaka, prema scenarijima najpopularnijega domaćeg pisca krimića.

Pavao Pavličić