"Stari" i "Novi" mediji

TELEVIZIJA I INTERNET

S razvojem i etabliranjem novih medijskih tehnologija, a time i povezana proširenja medijske ponude, ponovno se postavlja vjeeno pitanje, koliko to utjeee na tradicionalne medije. Tako i internet potiee rasprave o buduanosti ‘starih’ medija.
Želimo raspraviti o tome koliko i kako proširenje interneta djeluje na gledanje televizije. Neka istraživanja pokazuju da je televizija još dominantni medij s obzirom na internet, a druga da upravo internet ima važniju ulogu. To samo pokazuje koliko su to još novi mediji, posebice internet i da prava istraživanja tek prethode. Ovim elankom želimo ukazati na neke dileme, iskustva i iznijeti rezultate istraživanja, potaknuti na razmišljanje. Oeito je, to treba odmah naglasiti, da dosadašnja istraživanja svojim spoznajama i rezultatima znatno zaostaju za stalnim promjenama u medijskoj svakodnevici.

Može li internet zamijeniti televiziju?

Kada se govori o teorijskim razmatranjima odnosa medijskih inovacija i tradicionalnih medija kao ilustracija dobro može poslužiti primjer s razvojem radija 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeaa. U stanovitom strahu od prodora televizije i njezine sve veae popularnosti, poeelo se razmišljati kako se što više koristiti radijskom specifienosti i tako ostvariti renesansu tog medija. Kada se pak razmatra razlieitost u tržišnoj strategiji tiskovina, moguae je uoeiti kako se ovdje primjenjuje kombinirana strategija. Jednim se dijelom želi postiai razlieitost od televizije i tako uevrstiti vlastite specifienosti, a s druge pak približiti medijskim obilježjima radija.
Pojedini medij ispunjava neku funkciju bolje nego drugi, s time da se eesto u tome preklapaju. Praktieki to znaei da ae novi mediji svakako utjecati na vea prihvaaene medije i dijelom ih mijenjati, eime ae se u buduanosti me?u njima morati stvoriti nova ravnoteža. Pritom rabljenje starih medija ne može ostati nedodirnuto od rabljenja novih. Ako novi mediji trebaju otvoriti i nove moguanosti, to je u prvom redu pitanje vremena kako ae se rabljenje pojedinoga medija razvijati i širiti.
Novi mediji stimuliraju razvoj postojeaih ako potieu stanovite potrebe koje je moguae pobuditi tradicionalnim medijima. Tako su televizija i raeunalo djelomice potaknuli promjene u novinama, primjerice formatu tiskovina.
Temeljno je pitanje, me?utim, koji je položaj recipijenta u tim medijskim odnosima, odnosno da li on smatra da novi mediji mogu bolje i efikasnije ispuniti neke funkcije tradicionalnih medija. Potrebno je pritom medij dobro poznavati, razumjeti njegove opcije i procijeniti gdje su osobne preferencije u toj novoj medijskoj ponudi. Potencijalni si recipijent mora osvijestiti svoje potrebe i moguanosti pojedinog medija.
Znanstvenici Coffey i Stipp u radu iz 1997. The interactions between computer and television usage tvrde da Internet ima supstitucijski ueinak na druge medije: slobodno je vrijeme korisnika ogranieeno, internet je mnogim korisnicima zanimljiviji iz razloga što zahtijeva veai kognitivni angažman i iz razloga što današnja djeca rastu uz nazoenost raeunala.
Neka istraživanja u Sjedinjenim Državama (Crispell, Rogers, Vitalari, Gerhard i drugi) jasno pokazuju da, kad je rijee o vremenskom rabljenju medija, gledanje je televizije najviše ‘stradalo’ uvo?enjem raeunala u kuau. Po nekim statistiekim proraeunima televizija se gleda 1,5 sat dnevno manje (Rogers). Na jednom velikom uzorku istraživanja koji je 2000. provela Pew Foundation oko treaine ispitanika tvrdi da je gledanje televizijskog dnevnika zamijenilo surfanjem i traženjem novih vijesti.
U Europi je situacija sliena. Njemaeke televizijske kuae ARD/ZDF objavile su 2002. da oko 31 posto njihovih gledatelja manje gleda televiziju, a radije boravi na internetu.
Ne nabrajajuai sada brojna druga istraživanja koja su provedena u svijetu i koja gotovo sva potvr?uju sliene rezultate, može se jednim dijelom zakljueiti da djeca i mladež, a oni nas u ovom elanku posebice zanimaju, zbog interneta manje slušaju radio, eitaju novine i gledaju televiziju. No, uoeeno je da je u domovima gdje se ueestalije rabi internet vea uvedena kabelska i televizija na plaaanje.
Postoje i drukeije spoznaje, koje govore o tome kako djeca istodobno rabe raeunalo i televizijski prijamnik, njih oko 11 posto (istraživanje: Eimeren/Gerhard/Fress,2003).
Djeca i dalje gledaju televiziju, možda malo manje nego prije ali je internet u vidljivu porastu. Internet znaei uštedu vremena jer u kraaem vremenu omoguaava rješavanje složenijih problema.
Dok se primjerice u istraživanju u Njemaekoj 1999. oko 37 posto djece izjasnilo da im je televizija na treaem mjestu kad je rijee o provo?enju slobodnog vremena, taj se broj 2001. smanjio na svega 35 posto. Raeunalo je u istom istraživanju od 9 posto poraslo na 16 posto. Oeito je još potrebno stanovito vrijeme da bismo došli do preciznih zakljueaka. Sadašnji rezultati, glede istraživanja o vremenu koje djeca provode uz televizijski ekran ili monitor raeunala, dosta su dvojbeni i nepouzdani, iako donekle pokazuju opai trend.
S obzirom da internet i televizija ipak zadovoljavaju razlieite potrebe, ne treba oeekivati da ae internet snažnije potisnuti televiziju kao medij. Osim toga sve više se govori, a i u praksi provodi, integracija svih medija, pa tako i televizije u internet.
U sadašnjoj fazi razvoja moglo bi se reai da internet nije funkcionalna alternativa televiziji. Televizija ipak poglavito služi opuštanju i zabavi, a internet to još ne eini u tolikoj mjeri. Internet ispunjava racionalno-kognitivne funkcije za korisnika, a televizija i kognitivne i emocionalne. Za pristup internetu glavni je motiv informacija, a nakon toga slijede interaktivnost i komunikacija putem elektronske pošte. U prosjeku malen je broj onih koji internet u domu rabe iskljueivo kao zabavu bilo kojeg tipa. Naravno, teško je odijeliti informaciju, komunikaciju i zabavu u mediju kakav je internet, jer se one isprepleau. To je možda jedan od faktora fascinacije tim medijem. Internet je multifunkcionalan, uspijeva mu preskoeiti ’strukturalne granice klasienih medija’.
Nikako ne smijemo biti iskljueivi i sada tvrditi da za mnoge internet nije na prvom mjestu potreba za zabavom, a tek onda informacijama.
Televizija i internet razlikuju se me?usobno, ali kada ih uspore?ujemo s drugim medijima, oni su bliže jedan drugomu nego što su to ostali mediji.
Koliko je televizija uoeila znaeenje interneta, najbolje pokazuje einjenica što gotovo svaka televizijska postaja ima svoje we-bstranice s kojima želi skrenuti pozornost korisnika interneta, ali ujedno i gledatelja na pojedine emisije i tako poveaati gledanost.

Istraživanje u Hrvatskoj

Tijekom ove akademske godine (prosinac 2003, sijeeanj , ožujak i travanj 2004) anketirali smo 190 studenata (45 muškaraca i 145 žena) na Ueiteljskoj akademiji u Zagrebu, Studiju dizajna i Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Ovdje navodimo samo najzanimljivije pojedinosti istraživanja.
S obzirom na dio utrošena vremena za pojedini medij prosjeku nešto se više vremena posveauje internetu. Televizija znatno zaostaje kad je rijee o potrebi korisnika za informacijama. Zanimljivo je da i u slueaju zabave u, istina neznatnu postotku, ispitanici prednost daju internetu. U slueaju opuštanja, potrebne stanke za odmor, prednost je na strani televizije.
Najveai dio ispitanika televiziju rabi jer im je potrebno malo odmora i žele se opustiti, zatim stoga što im je dosadno ili što je to dio navike, odnosno što gledajuai televiziju vrijeme brže prolazi ili što se konfrontiraju s osobnim emocijama i stoga što mogu biti u tijeku doga?anja.
Internet rabe jer im je dosadno, što se mogu na taj naein zabavljati i što vrijeme brže prolazi, što ih zanimaju pojedini sadržaji na webu, što to vole, iz razloga što žele biti informirani i drugih.
Rezultati nedvojbeno pokazuju da je televizija poglavito medij odmora i eventualno pobu?ivanja emocija, a internet medij informacija.
Mladi obrazovani ljudi rabe televiziju i internet funkcionalno alternativno. Danas je oeito internet u jednom segmentu u potpunosti preuzeo ulogu koju je prije imala televizija. To nas nedvojbeno upuauje na einjenicu i potrebu da ubuduae i tradicionalnim medijima i njihovoj ulozi danas moramo pristupiti na drukeiji naein.

Bibliografija

Bolz, Norman (1994): Computer als Medium, München: Kittler& Tholen
Coffey,Steve/Stipp, Horst (1997): The Interactions Between Computer and Television Usage, Chicago: The University of Chicago Press
Feierabend, Sabine/ Klinger, Walter (2001):Kinder und Medien u Media Perspektiven, br. 7, München
Jenks, Chris (2002): Vizualna kultura, Zagreb: Naklada Jasenski i Turk
McLuhan, Marshall (1964): Understanding Media, London: Routledge and Kegan Paul
Weaver,Daniel (1998): The Global Journalist, New York: Hampton Press

Krešimir Mikić