35. KRAF

Grand Prix za Čekaonicu Rolfa Mandolesija

35. KRAF, Rijeka, 18-20. studenoga 2004.

Film talijanskoga redatelja Rolfa Mandolesija Sala d'attesa (Čekaonica), osvojio je Grand Prix ovogodišnje jubilarne, 35. po redu Kvarnerske revije amaterskog filma koju tradicionalno organizira Kinoklub Liburnija-film, čiji se program tijekom protekla tri dana održavao u HKD-u na Sušaku. Žiri u sastavu Koraljko Pasarić, Aldo Paquola, Miroslav Tatić, Branko Kukurin i Ervin Debeuc imao je pune ruke posla birajući između osamdesetak radova iz Slovenije, Makedonije, Austrije, BiH, Italije, Poljske i Hrvatske. Nakon što su odgledali čak devet sati materijala, prvu nagradu u kategoriji igranoga filma dodijelili su filmu Come back Poljaka Pawela Popka.
Za najbolji dokumentrani film proglašen je uradak Teza Elvisa Lenića, najboljim animiranim ostvarenjem ocijenjen je Hlad i mir Nikole Dubovića, Justine Kolar, Anđelka Krajnovića, Marija Goričana i Darija Orsaga, dok je u kategoriji eksperimentalnog filma pobjedu odnio Lascaux Frana Sokolića. Peti put održan je i festival More, na koji je pristiglo tek deset filmova iz Hrvatske, a prvu je nagradu dobio Damir Debeuc s filmom Take care of me and love me.

Ljudi treće dobi
– I ove su se godine prijavljeni autori na KRAF-u bavili najrazličitijim temama. Prijavljeno je mnoštvo eksperimentalnih filmova, no kako oni traže zaista vrhunsku autorsku izvedbu da bi funkcionirali, većina prijavljenih radova ipak nije imala potrebnu kvalitetu. Film kojem smo dali Grand Prix, Čekaonica, iznimna je priča o životu ljudi treće dobi u jednom domu za starije osobe, mjestu koje na razne načine ima simboličko obilježje čekaonice. Mandolesi priču prikazuje vrlo slojevito, u sjećanjima, svakodnevicom i psihološkom raznovrsnošću stanara doma.
Poljski film ponovno je odlično ostvarenje, kratki film koji sa svojih petnaest minuta funkcionira kao pravi igrani film. Riječ je o jednostavnoj priči o povratniku, koji se nakon nekoliko desetljeća vraća u svoj gradić i traži ljude s kojima je nekad živio i radio. Lenićev dokumentarac također je vrlo pitak i efektno napravljen film o svakodnevnom funkcioniranju jedne istarske staje, a sve pohvale treba dati i prvonagrađenom animiranom filmu, ocijenio je Koraljko Pasarić, predsjednik stručnog žirija.

Godine entuzijazma
Prigodnim programom ispunjenim predavanjima, filmskom radionicom, te retrospektivom najboljih filmova iz 35 godina KRAF-a i sam je Liburnija-film ovih dana proslavio važnu obljetnicu – 45 godina postojanja. Jedan od najdugovječnijih riječkih klubova, s radom je počeo kao kinosekcija Foto-kinokluba Rijeka, da bi 1960. nastavio djelovati ‘samostalno’, pod imenom koje se zadržalo do današnjih dana. U njemu su prva znanja o filmu dosad stekle stotine zaljubljenika u sedmu umjetnost s toga područja.
– Klub je imao oscilacija, od sama početka. No njegova je najveća vrijednost što je iz godine u godine u svojim redovima odgajao nove generacije entuzijasta. Kad bi došlo do pada u radu i kvaliteti, uvijek bi se našao netko tko bi stvorio novu jezgru kluba. Mnogi ljudi koji su dolazili u klub izučili su posao snimatelja i odlazili u profesionalce. Naime, kako u ono vrijeme nisu baš nigdje drugdje postojale škole ili tečajevi filma na ovom području, ljudi su u našem klubu mogli dobiti prve korake – objasnio je počasni predsjednik Liburnija-filma i jedan od veterana amaterskoga filmskog stvaralaštva u Rijeci Ervin Debeuc.

S dopuštenjem autorice, tekst prenosimo iz riječkoga Novog lista od 22. studenoga 2004.

Vedrana Simičić