Mozaik

Mozaik

DOVNIKOVIĆI U GOSTIMA ŠVEDSKE AKADEMIJE ANIMACIJE

Potkraj ožujka Borivoj Dovniković Bordo i Vesna Dovniković bili su gosti Akademije animacije u švedskom gradiću Eksjou, koja je dio Likovne akademije (Konstfack) u Stockholmu. Bordo je studentima prikazao program svojih animiranih filmova te govorio o svom radu i zagrebačkoj školi crtanog filma. Nakon toga posjetio je svakoga studenta na radnom mjestu, pogledao radove na videu i porazgovarao s njime. Dojam je da je velika većina mladih animatora solidno savladala vještinu profesije, a od nekih se s velikom vjerojatnošću već mogu očekivati i zrelija ostvarenja.
Kuća animacije (Animationen Hus) smještena je u zgradi bivšega vojnog kompleksa i ima 25 studenata iz Švedske i drugih zemalja. Među njima je i mlada Artemida Taljić iz BiH, koja je Zagrepčanima bila ljubazni praktični domaćin u Eksjou. Akademiju vodi Witold Nowak, a gosti su predavači i čuveni autori Caroline Leaf (Kanada/SAD) i Pjotr Dumala (Poljska) te rođeni Sarajlija Midhat Ajanović, koji je danas u Švedskoj priznati publicist na polju animiranog filma. Škola je tehnički veoma dobro opremljena i svaki student ima svoj prostor s posebnim računalom.
Bitno je da će svi studenti iz Eksjoa s profesorima u lipnju doći u Zagreb na Svjetski festival animiranih filmova, a ne u francuski Annecy, koji se održava neposredno prije Zagreba.
Istodobno je Vesna Dovniković, glavna tajnica ASIFA-e, Međunarodne asocijacije animiranog filma, imala službeni razgovor s predstavnicima švedske ASIFA-e, koja ima sjedište upravo u toj školi.
Nakon toga Dovnikovići su posjetili Švedski filmski institut u Stockholmu, gdje su bili gosti Likovne akademije i principala Odsjeka animacije prof. Witolda Novaka.


FILMOVI, KNJIGA I IZLOŽBA ŽELJKA KIPKEA

U zagrebačkoj Galeriji Zona otvorena je 30. ožujka izložba Željka Kipkea Dozivanje kiše i druge priče, u okviru koje je predstavljena njegova knjiga eseja i priča te osam kratkih filmova iz osamdesetih godina.

VIDEO PILOT # 1: METAMEDIJALNOST

U okviru permanentnog eksperimentalno istraživačkog programa Pilot04, u Studiju Muzeja suvremene umjetnosti predstavljen je 2. travnja 2004. prvi iz programa Video pilot, koji su Antonija Majača i Ana Šimičić, u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom, ljetos prikazale u na filmskom festivalu u Puli.
Cijeli program zamišljen je kao svojevrsna retrospektiva djela hrvatskog eksperimentalnog filma i videa, strukturirana u nekoliko tematskih ciklusa: metamedijalnost, ženska prizma, autoreferencijalnost, poetski realizam i tehnomitologija. «Program je koncipiran kolažno te nastoji funkcionirati kao široki puzzle u kojem je promatrač aktiviran da spaja i povezuje radove (eksperimentalnog filma i videoumjetnosti) nastale u različitim vremenskim razdobljima, od 60-ih do danas, zasnovano na pojedinoj dominantnoj tematskoj, estetsko-vizualnoj ili konceptualnoj podlozi.»
U povodu prvoga predstavljenog ciklusa naslovljenog Metamedijalnost, kustosica Majača bilježi: «Od početaka eksperimentalni film i videoumjetnost vezani su za istraživanje i igranje samim medijem (metamedijska istraživanja). Analitički metajezični pristup temelji se na istraživanjima mogućnosti slike, eksplicitnim referencijama na osnovne karakteristike medija, a ponegdje i doslovnim (fizičkim) odnosom prema samoj vrpci.» Projekcija je obuhvatila filmove K3 ili čisto nebo bez oblaka Mihovila Pansinija (1963), Sretanje Vladimira Peteka (1963), Kariokineza Zlatka Hajdlera (1965), Ping Pong Ivana Ladislava Galete (1976/78), Open Reel Dalibora Martinisa (1976), Water Pulu Ivana Ladislava Galete (1985), Energy of Tape Milana Bukovca (1992) i Bez naziva / L'air du large Gorana Trbuljaka (1995).
Prema planu priređivača Video pilota, osim projekcija, planirano je održavanje nekoliko predavanja i autorskih večeri, prezentacije stranih festivala eksperimentalnog filma i videa, kao i povremena gostovanja stranih autora i skupina.


STUDENTI ADU NAGRAĐENI U WIESBADENU

Na Četvrtom festivalu GoEast filmova srednje i istočne Europe u Wiesbadenu (21-27. travnja 2004), u kategoriji za studentski kratkometražni igrani film nagrađena su dva filma Akademije dramske umjetnosti. Prvo mjesto prema glasovima publike dobio je Kraj igre u režiji Petra Oreškovića, studenta treće godine na osjeku filmske i televizijske režije Akademije dramske umjetnosti, dok je treće mjesto pripalo filmu Pismo, vampir, čaj, čiji je redatelj, scenarist i snimatelj Almir Fakić, apsolvent na odsjeku filmskog i TV-snimanja. Drugu nagradu dobio je film Die letzte Spur / The Last Trace redatelja Michaela Kuhlmanna, studenta na Odsjeku za media design, University of Applied Sciences FH Mainz, u kojem se prati posljednjih pet minuta života ratnoga zarobljenika koji sam u mraku preispituje rat.
Kraj igre / The End of the Game nastao je kao obvezna filmska vježba redatelja na drugoj godini s temom rastanka, a nadahnut je motivima iz istoimenoga djela Samuela Becketta. Taj kratki film prikazan je na mnogim studentskim festivalima i manifestacijama, među ostalim i na Biennalu mladih umjetnika Europe i Mediterana održanu u Ateni 2003, na međunarodnim festivalima studentskog filma u Münchenu, New Yorku, Karlovim Varima; XXIII. studenskom festivalu VGIK u Moskvi, Sleepwalkers' Student Film Festivalu u Tallinu, Festivalu Skomrahi u Skopju, Werschau filmske škole u Salzburgu, te Zagreb Film Festivalu.
Pismo, vampir, čaj / A letter, a vampire and tea nastao je kao filmska vježba s temom ‘zamke za snimatelja’ u okviru četvrte godine studija snimanja. U filmu Alfred, mladi lovac na vampire, kreće u potragu za jednim od krvopija. Film je prikazan i na 4. međunarodnom festivalu studentskog filma u Beogradu, na Tjednu hrvatskog filma u Berlinu, festivalu Skomrahi u Skopju, kao i na Zagreb Film Festivalu.

MONOGRAFIJA OUT OF FOCUS KSENIJE TURČIĆ

Uz nedavni postav videoinstalacija Ksenije Turčić u Muzeju suvremene umjetnosti, kustosica izložbe Nada Beroš i likovna kritičarka Rada Iva Janković zajedno su uredile katalog-monografiju Ksenija Turčić: Out of Focus, u združenoj nakladi MSU-a i izdavačke kuće META. Knjiga je javno predstavljena 23. travnja u Galeriji Križić Roban. Privlačan i praktičan format VHS-kasete i dvjestotinjak stranica kataloga obuhvaća tekstove Nade Beroš, R.I. Janković, Sandre Križić Roban i Antuna Maračića te bogatu slikovnu dokumentaciju i ilustracije projekata Ksenije Turčić. Na predstavljanju knjige prikazani su njezini videoradovi Love, Loss i Aging, realizirani 2002. za predstavu Reverse It koreografa Erica Villanueve, održanu u njujorškom PS 122.

DRUŽBA ISUSOVA U ŠANGAJU

Igrani film Družba Isusova scenarista, producenta i redatelja Silvija Petranovića, snimljen u koprodukciji Maydi filma i HRT-a, uvršten je u selekciju Međunarodnoga filmskog festivala u Šangaju (5-13. lipnja 2004), na kojemu se natjecao za nagradu Jin Jue (Zlatni kup Šangaja) i neku od osam nagrada međunarodnoga žirija. Šangajski filmski festival jedan je od jedanaest svjetskih A-festivala (uz Berlin, Mar Del Platu, Cannes, Moskvu, Karlove Vary, Locarno, Veneciju, San Sebastian, Tokio i Kairo)

HRIBAR PONOVNO NA ČELU REDATELJSKOG CEHA

Na redovitoj godišnjoj skupštini Društva hrvatskih filmskih redatelja,
održanoj 21. travnja u klupskim prostorima na Britanskom trgu u Zagrebu, izabrano je novo vodstvo te cehovske organizacije. Članstvo je biralo između Zvonimira Jurića, Jakova Sedlara i Hrvoja Hribara, a za predsjednika je izabran Hrvoje Hribar, svojedobni predsjednik udruge u dva mandata (1999-2001). U Upravni odbor izabrani su Neven Hitrec, Snježana Tribuson, Dražen Žarković i Jakov Sedlar. Svjetonazorno i estetski prilično raznoliko vodstvo obvezalo se na kontinuitet u praktičnoj pravnoj borbi za djelatnu primjenu naplate za kabelsku retransmisiju, kao i za ustrajnost u svim temeljnim ciljevima društva, koji pretpostavljaju uspostavu civilnoga sustava kinematografije po europskom modelu. Pod time članovi DHFR-a podrazumijevaju osnivanje filmskog instituta i zakonodavnog okvira za filmsku djelatnost, koji će samostalnim producentima otvoriti vrata nezavisnih i međunarodnih produkcija, a javnim sredstvima za hrvatski film pridružiti neke parafiskalne izvore koji će nadopuniti proračunska davanja. Zaključak je filmaša da je kapacitet, uspješnost i brojnost hrvatske filmske zajednice bitno nadrasla okvire dosadašnjih proračunskih financija. U suradnji s udrugama producenata, snimatelja i filmskih djelatnika, te HFS-om, hrvatski redatelji vide ključ budućeg uspjeha. Na sastanku su razrađivane strategije pregovaranja sa (još relativno novim) postavom Ministarstva kulture, te je tom prigodom istaknuta svojevrsna kladionica koja procjenjuje šanse filmskih umjetnika u nastavku dugogodišnje debate s državnom administracijom, bez obzira na njezinu stranačku boju. Hribar se pozvao na svoj subjektivni optimizam, a suprotstavili su mu se skeptičniji glasovi. Mjeseci koji dolaze pokazat će tko će na kraju izgubiti okladu i platiti piće.

ŠVICARSKA NAGRADA Z. ZEKANOVIĆU

Na 15 festivalu švicarskoga filma i videa u Spiezu (19-22. svibnja 2004) jednu od dvije glavne nagrade dobio je film 1000 DM hrvatskoga neprofesijskog autora Zorana Zekanovića. Film je premijerno prikazan na prošlogodišnjoj Reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva u Zagrebu, a uvršten je i u selekciju igranoga filma na 13. danima hrvatskoga filma.

SUB ROSA U ST. PETERSBURGU

Film Sub Rosa, debitantsko djelo autora Katje i Nikole Šimunića u produkciji Zagreb filma, ušao je u selekciju Message to Man Međunarodnoga festivala dokumentarnog, kratkog i animiranog filma koji se održava od 15. do 22. lipnja 2004. u St. Petersburgu. Film je posvećen skladateljici Dori Pejačević i njezinu Dnevniku pročitanih knjiga, a zasniva se na ulomku iz njezina Gudačkog kvarteta u C-duru, op. 58. Katja Šimunić diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, dok je Nikola Šimunić završio kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

BUNARMAN U WASHINGTONU

Dokumentarac Bunarman Branka Ištvančića iz 2003, do sada prikazan na desetak međunarodnih festivala i višestruko nagrađivan u zemlji i inozemstvu, uvršten je u program ugledna festivala dokumentarnog filma Silverdocs u okviru Američkoga filmskog instituta, gdje će biti prikazan u konkurenciji kratkoga filma. Od 1100 filmova iz više od pedeset zemalja festivalsko je povjerenstvo u ‘raznovrstan i provokativan glavni program’ uvrstilo četrdeset dugometražnih i trideset kratkometražnih filmova. Festival će se održati od 15. do 20. lipnja 2004. u Washingtonu.

2.QUEER FESTIVAL U ZNAKU GLAZBE I FILMA

Drugi Queer Zagreb (23-30. travnja 2004), festival koji promiče gay kulturu, odnosno, «osvještava queer identitete kroz umjetnost, teoriju i aktivizam», ove je godine bio posvećen filmu i glazbi. Otvoren je 23. travnja u dupkom punom kinu Europa projekcijom izraelskog filma Yossi & Jagger Eytana Foxa i kratkoga nizozemskog filma Powerplay Grega Lawsona, a zatvoren 30. travnja u kinu Tuškanac prikazivanjem kontroverznoga filma Larryja Clarka Ken Park. Sedmodnevni filmski program u trima dvoranama (treća je MM centar SC-a) ponudio je bogat i raznovrstan izbor kratkih i cjelovečernjih filmova koji nisu nužno usredotočeni na gay tematiku, nego općenito propituju norme zasnovane na zadanim rodnim i društvenim ulogama. Neki od filmova u programu prethodno su prikazani na svjetskim festivalima, poput berlinskoga ili indijskoga gay i lezbijskog filmskog festivala. Prema reakcijama (rijetkih) kritičara i odazivu publike, najintrigantniji filmovi festivala, osim spomenutih, bili su: Beyond Vanilla Claesa Lilje, Daleka strana mjeseca Roberta Lapagea, The Raspberry Reich, kultnoga njemačkog gay redatelja Bruece ala Brueca, španjolski film Cachorro Luisa Miguela Albaledeja (uspoređuju ga s Almodovarom), francuski film Wild Side Sébastiena Lifshitza (dobitnik berlinskog Teddyja za naj-gay film), japanski Lily Festival Sachi Hamano, Njegov brat Patricea Chereaua i drugi.

BRAKHAGE I MARTINAC U MAMI

Kino Mama nastavilo je tijekom travnja i svibnja, s uobičajenim dvotjednim razmakom, prikazivati programe Vizualnoga kolegija, projekta koji «unutar ekstenzivnog polja 'alternativnih' filmova obuhvaća reprezentativne igrane, dokumentarne i eksperimentalne filmove, uključujući i utjecajna djela avangarde i undergrounda, suvremeni politički, feministički i queer film, videoumjetnost te, u najširem smislu, nove medije.» U žarištu proljetnoga programa, koji je u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom koordinirala Tanja Vrvilo, bili su kratki filmovi hrvatskoga majstora eksperimentalnog filma Ivana Martinca te dva filmska programa sastavljena od izabranih djela američkog avangardista Stana Brakhagea.
Kino Mama usporedno je nastavilo prikazivati program nazvan HotAsian...Movies, usredotočen na azijsku (ponajprije japansku) filmsku umjetnost i animaciju, kao i program halt.everything, s angažiranim dokumentarnim i igranim filmovima te radovima vezanim uz eksperimentalne oblike vizualnih medija (npr. selekcija najboljih animacija i vizualnih efekata s priredbe Prix Ars Electronica '99).
U svibnju su u Mami predstavljena i dva filmska festivala iz regije. Izola Film Festival promovirao je svoju akciju Putujući otok, svojevrsnu festivalsku karavanu koja tijekom travnja i svibnja obilazi hrvatske i slovenske gradove prikazujući filmove iz Azije, Afrike, Latinske Amerike i Istočne Europe. Druga manifestacja, SNIFF ili Slovenski međunarodni festival kratkog filma, prvo izdanje doživjet će u lipnju ove godine (21-26) u Novom Mestu, a namijenjen je uglavnom europskom kratkom filmu s posebnim naglaskom na studentskom filmu.



JAPANSKI FILM U SPLITSKOM I ZAGREBAČKOM MM CENTRU

Nakon višegodišnje stanke japanski film ponovno se nakratko vratio u hrvatsko kino. Ciklus suvremenoga japanskog filma sastavljen od pet cjelovečernjih naslova i redatelja predvođenih Takeshijem Kitanom zajedno su priredili Japansko veleposlanstvo u Hrvatskoj, MM centar Studentskoga centra u Zagrebu te selektorica Tanja Vrvilo. Ciklus je prikazan najprije u zagrebačkom MM centru SC u Zagrebu (3-8. svibnja), a nekoliko dana poslije i u splitskom MM centru, uz gostovanje japanskoga teoretičara i povjesničara filma Kenjia Iwamota te filmske autorice i videoumjetnice Mari Iwamoto.
Filmovi Kikujirovo ljeto (Takshi Kitano, 1999), Priča o Osaki (Jun Ichikawa, 1999), O, proljeće (Shinji Somei, 1998), Nabina ljubav (Yuji Nakane, 1999) i Pekinška lubenica (Nobuhiko Obayashi, 1989) novi su japanski filmski val iz 1990-ih godina, a povezuje ih ponajprije zajednički žanr. Mahom su to obiteljske drame s elementima komedije, pa se može reći da nasljeđuju ozuovsku tradiciju unutar japanske kinematografije.
U predavanju Kultura i društvo u suvremenom japanskom filmu, održanu na Akademiji dramske umjetnosti, Kenji Imamoto dao je kratak pregled i ostalih trendova i usmjerenja unutar suvremenoga japanskog filma, dok se njegova supruga Mari Iwamoto predstavila svojim filmovima.

PREMIJERA FILMOVA PROJECTA 6

U suradnji s Hrvatskim filmskim savezom producentska kuća Željka Sarića Project 6 studio priredila je 21. svibnja u kinu Tuškanac svečanu premijeru triju filmova u svojoj produkciji kojima je zajednička tema grad Zagreb. Filmska večer nazvana Tri lica grada predstavila je dokumentarac 4 dana u prosincu i kratki igrani film Zvonar katedrale, koje je prema vlastitim scenarijima režirao (i snimio) Željko Sarić, te kratki igrani film Most, most koji je režirao Vladimir Gudac.

ODRŽAN DRUGI DIFF

Praćen skromnim medijskim najavama, slabim odazivom filmaša i stručne filmske javnosti, u Dubrovniku je, od 27–30. svibnja, održan i Drugi međunarodni filmski festival u organizaciji Dubrovnik Film Instituta iz Sjedinjenih Država. Festival je svečano otvoren filmom Woodyja Allena Anything Else u Ljetnom kinu Slavica, gdje je priređena i završna svečanost dodjele nagrada, a za filmove i publiku bili su otvoreni i Kino Sloboda te dvorana Kazališta Marina Držića.
Revijalno-turistički prizvuk koji su u prvom izdanju dali manje poznati filmovi s filmskim zvijezdama i njihova gostovanja ove je godine ponešto korigiran i dopunjen raznovrsnijim festivalskim programom te festivalskim nagradama. Za nagrade DIFF-a natjecalo se sedam od ukupno jedanaest cjelovečernjih filmova, 25 kratkih filmova i devet dokumentaraca iz svih krajeva svijeta. Filmovi sa zacijelo najprestižnijim referencijama bili su australski animirani film Harvie Krumpet redatelja Adama Elliota, dobitnik ovogodišnjeg Oscara za kratki animirani film, te kratki Family Tree Vickyja Jensona, inače redatelja Shreka. Premda veći broj naslova u programu ima bogat festivalski život, neki i ugledne festivalske preporuke poput Sundancea ili nacionalne nagrade za najbolji film (primjer hrvatskoga dokumentarca Vrane Gorana Devića ili slovačkog dokumentarca Spasilac Petera Kerekesa), ipak su posrijedi bili manje poznati naslovi. Od hrvatskih filmova u cjelovečernjem programu prikazani su Svjedoci Vinka Brešana, a u posebnom programu festivala tri igrana filma Krste Papića: Lisice, Kad mrtvi zapjevaju i Infekcija.
Počasna festivalska nagrada, nazvana Libertas, pripala je producentu Branku Lustigu, dvostrukom oskarovcu (Schindlerova lista i Gladijator), podrijetlom iz Hrvatske, dok su ostale nagrade podijelili iranski film Silence of the Sea (za najbolji cjelovečernji film), njegov redatelj Vahid Mousaian (za najbolji scenarij), redatelj Krsto Papić (najbolji redatelj, u Infekciji ), američki film Pol Pot's Birthday Talmagea Cooleya (najbolji kratki film) i braitanski Rave Against Machine Richarda Rudyja i Jamesa Harveya (najbolji dokumentarac). O nagradama je odlučivao žiri u sastavu: Steven Diller (američki redatelj), Lewis Chessler (filmski i televizijski producent) i Pavo Jančić (novinar Dubrovačkog vjesnika).

*** ***