In memoriam
IN MEMORIAM SVEMIRU PAVIĆU
Sinj, 11. rujna 1948 – Split, 10. listopada 2003.
U ime svih filmskih zanesenjaka iz Dioklecijanove 7, želim ovoj zlatnoj dvorani dug život – neka filmski fluid oplakuje sjeverne zidine Palače, kao što to more čini s njezine južne strane.
Svemir Pavić
Desetoga listopada umro je Svemir Pavić, ravnatelj Otvorenog pučkog učilišta Split, urednik i dramaturg u izdavačkim i filmskim poduzećima, voditelj i direktor više kulturnih ustanova, suradnik na mnogim projektima iz područja kulture i umjetnosti. Sinjski gimnazijalac i zagrebački student (diplomirao je 1972. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – studijsku grupu komparativna književnost – filozofija) Pavić započinje svoj radni vijek u Splitu u Nakladnom zavodu Marko Marulić kao urednik časopisa Vidik i urednik izdanja biblioteke Marko Marulić.
U splitskoj filmskoj kući Slavica film (poslije Marjan film) Svemir preuzima funkciju dramaturga i urednika Filmske biblioteke Elipsa. Nakon toga radi kao izvršni producent i direktor Marjan filma, u kojem je za njegova mandata proizvedeno deset cjelovečernjih filmova, četrdesetak dokumentarnih, igranih i eksperimentalnih, a formiran je i filmski arhiv Splita i Dalmacije. Filmovi u produkciji Marjan filma osvojili su nagrade na brojnim festivalima, a Marjan film dobio je i nagradu grada Splita za kulturu i umjetnost. Svemir je surađivao s mnogim kulturnim institucijama, bio je jedan od osnivača Izdavačkog poduzeća Logos, u kojem je bio urednik i autor više biblioteka i izdanja. Kao dugogodišnji suradnik Centra za kulturu RS Đuro Salaj, radio je na više projekata iz područja kulture; bavio se prevođenjem, scenarističkim i dramaturškim radom, pisao je kritike (posebno filmske), recenzije i enciklopedijske članke. Surađivao je s mnogim časopisima, filmskim kućama u zemlji i inozemstvu, družio se s velikim krugom kulturnih djelatnika.
U Svemirovoj radnoj i osobnoj biografiji posebno mjesto zauzima kinoteka Zlatna vrata (program Filmske klasike), koju je 1971. utemeljio njegov prijatelj – redatelj Ivan Martinac i u kojoj je Svemir više godina bio predsjednik Savjeta i programski savjetnik.
'Kinoteka je uistinu bila naš Pigmalion – učila je generacije splitske mladosti što je to film, sjedinila ih s vodećim medijem naše osjećanosti', zapisao je Svemir u katalogu tiskanom u povodu trideset godina programa Filmske klasike (1971-2001).
Ponosan na tridesetogodišnje djelovanje splitske kinoteke, Svemir je napisao: «opstali smo i ostali jedinom kinotekom u Hrvatskoj, izborili se za dostojanstvo filma, od čega nikad nismo odstupili…»
Svemira Pavića, dobra čovjeka, prijatelja i suradnika, pamtit ćemo kao čovjeka koji je svoj um, srce i dušu, svoju ljubav, poklanjao prijateljskim druženjima, ugodnim razgovorima o svakodnevnim događajima u gradu, intelektualnim ćakulama u Semaforu, razgovorima o filmu, kazalištu, literaturi, glazbi, moru, ljudima, Sinju, Splitu, Dalmaciji, studentskim danima u Zagrebu…
U toj ljubavi, blagosti i dobroti krila se snaga kojom je Svemir ustrajao na svom putu usprkos problemima i nepravdama o kojima nikada nije govorio.
Jasna Pervan
|