UVODNIK

Uvodnik

U bogatoj esejističkoj ostavštini utemeljitelja hrvatske filmologije, profesora Ante Peterlića (1936-2007), među inim kritikama i ogledima o prirodi filma, filmskim razdobljima, stilovima, žanrovima, autorima, glumcima itd, uredništvu Zapisa ukazao se veći broj analitičkih tekstova o vezama između filma i književnosti, filma i pisane riječi, filma i likovne i drugih umjetnosti. Objavljivani su u raznim ugaslim ili postojećim časopisima za književnost, umjetnost i/ili film, zbornicima i knjigama, u vremenskom rasponu od trideset godina – od 1960-ih gotovo do njegove smrti, što svjedoči o kontinuiranoj zaokupljenosti onim aspektima filma na koje je Peterlić bio upućen već i po svojoj komparatističkoj vokaciji. Razumljivo je zato da nije mogao odoljeti novim izazovima koje mu je tijekom dugih desetljeća filmoloških istraživanja upućivala filmska praksa. Jer, premda se branio od neraskidiva »braka« s književnošću i drugim umjetnostima, film se kroz cijelu svoju povijest izravno ili neizravno referirao na pisanu riječ, književnu fikciju i sliku. A to čini i danas.

O toj vezi Peterlić je pisao u različitim povodima, bilo da je riječ o pojavi neke nove filmske preradbe književnog klasika ili o ponovnom prikazivanju klasične filmske adaptacije u kinu ili na televiziji, kada bi uočio određeni trend u filmskim adaptacijama književnih djela ili pak zbog potrebe usustavljivanja spoznaja o fenomenu preradbe i posudbama između filma i drugih medija/umjetnosti. Budući da je dio redatelja koje je osobito cijenio – Pabst, Lang, Welles, Kurosawa, Reed i drugi – posezao i za predlošcima ‘prilagodljivih’ klasika – Shakespearea, Brechta, Greenea i dr, imao je dodatnog razloga za produbljivanje analize njihova čitanja književnih tekstova i, općenito, za razmatranje mogućih modusa interpretacije književnoga djela na filmu. Sličnu »razmjenu« pratio je i u hrvatskoj kinematografiji koja je vrlo rano pronašla svoje izvore u domaćoj književnosti (Begović, Kolar, Krleža, Marinković i dr.). A da se kojim slučajem prenijelo na papir sve ono što je Peterlić »po prozivu« raznih urednika izgovorio »u eter«, tragovi njegovih kontinuiranih razmišljanja o tim temama bili bi gušći i vidljiviji.

Fokusirajući se na eseje i studije o književno-filmskim »utjecajima, preuzimanjima, posudbama, prožimanjima, adaptacijama...«, izbor tekstova za ovo izdanje, obuhvatio je i Peterlićeva razmatranja o vidovima referiranja filma na poznate umjetničke izvore, kao što su citati i intertekstualnost, osobito omiljeni u postmodernističkoj umjetničkoj praksi. Tekstove prenosimo iz izvornih publikacija s minimalnim lektorskim i korektorskim zahvatima, te se nadamo da će, okupljeni na jednom mjestom, naći put do starih i novih čitatelja koji žive između pisane riječi i slike.

Urednica

*** ***