42. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva, Samobor, 26-28. studenog 2010.

Povratak eksperimenta

Pristankom na sudjelovanje u žiriju 42. revije, osim ugodne dužnosti gledanja filmova prošlogodišnje produkcije neprofesijskog filma, dobijete i nekoliko neugodnih obveza. Jedna od njih je i to što žiri mora napraviti selekciju filmova koji će biti prikazani u konkurenciji te tako izbaciti neke filmove koji su po vama zaslužili da se prikažu, ali zbog ograničena broja projekcija nisu u mogućnosti biti u programu. Naime, žiri je sastavljen od pet članova i izbor filmova uvijek je na neki način kompromis, kao što će na kraju biti i nagrade. Nažalost, boljega načina odlučivanja nema i bez obzira na subjektivan osjećaj da su neki filmovi zakinuti, taj sustav ipak daje relativno objektivan izbor.

Druga je neugodna dužnost napisati osvrt o ovogodišnjoj produkciji i programu koji ćete gledati, a zapravo ništa ne reći o pojedinim filmovima, jer na taj način ipak utječete na gledanje filmova i ujedno otkrivate svoje favourite.

Od 117 prijavljenih filmova, za sudjelovanje u konkurenciji izabrali smo 32 filma, od kojih je trideset kratkih, dok su dva filma cjelovečernja (igrani i dokumentarni). Raspoređeni su u šest projekcija tijekom dva dana festivala.

Teletrope, Krunoslav Ptičar

Ukoliko pogledamo odakle dolaze filmovi, vidjet ćemo da je gotovo polovica rad studenata s triju akademija – ADU – Akademije dramske umjetnosti iz Zagreba, ALU – Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i UMAS – Umjetničke akademije u Splitu. I dok filmove s ADU i UMAS-a redovito gledamo na reviji (gdje obično odskaču kvalitetom), ove su nas godine obradovali radovi s ALU. Donoseći uglavnom animirane filmove neobične svježine i kvalitete, treba spomenuti da se pored Zagreba, gdje se tradicionalno rade dobri crtići, pojavljuje novo odredište – Split. Dobar rad na UMAS-u počinje donositi velike iskorake kao što je to bilo na prošlogodišnjoj reviji u Splitu, kada su bili uvjerljivo najbolji dio programa. Mene posebno raduje povratak eksperimentalnoga filma (11 radova), koji je nekada bio okosnica neprofesijskoga stvaralaštva. Eksperimentalni film (raspoređen po svim sredinama, od Osijeka, Đakova, Slavonskog Broda, Samobora do Splita), ne samo brojem nego i kvalitetom, uz animirani je film ponajbolji dio Revije.

Pogled, A. Muharemović i D. Tomić

Ako je neki žanr podbacio ove godine, to bismo možda mogli reći samo za dokumentarni film (četiri rada). Nekada veoma živ segment kinoklubaške aktivnosti kao da je malo posustao. Nadajmo se samo kratkotrajno. Treba također reći da se kinoklubaška scena donekle promijenila. Dok su prije dominirali filmovi iz velikih klubova (Zagreb, Split, Zaprešić), sada se produkcija rasporedila na velik broj novih udruga. Kao producenti sve se više pojavljuju i samostalni autori. Očito, sve veća dostupnost videoopreme pridonosi tom trendu. Pojava je, jasno, dobrodošla. Nadam se da će pridonijeti i da se oni tradicionalno jaki klubovi razbude, jer su dobili solidnu konkurenciju.

Na kraju, sveukupni je dojam da je ovogodišnja produkcija jako dobra, s mnogo kvalitetnih, zanimljivih filmova i na zavidnoj tehničkoj razini.

Boris Poljak