Mozaik
Mozaik
HRVATSKI VIDEO NA AVVISTAMENTI 06
U okviru manifestacije Avvistamenti 06, 4. međunarodnog videofestivala koji se održava u talijanskom gradu Bisceglie (28-30. prosinca 2007), predstavljena je hrvatska selekcija videoradova. Posljednje festivalske večeri predstavljene su dvije zaokružene programske cjeline, Made in Croatia i Made in Puglia, kojima se nastojala demonstrirati raznolikost ideja, kulturnih zaleđa i umjetničkih iskustava između hrvatskih i talijanskih umjetnika.
U programu Made in Croatia, čiju je predselekciju, na poziv kustosa Antonija Trimanija, napravila umjetnica Tanja Dabo, sudjelovali su Ervin Babić, Tomislav Brajnović, Marko Ercegović, Nicole Hewitt, Renata Poljak, Vedran Šamanović, Sonja Vuk i Vlasta Žanić. Predstavljeno je osamnaest recentnih videoradova, koji dosada uglavnom nisu prikazivani u Italiji.
FENOMENI KINOKLUBOVA NA ALU
Pod naslovom Fenomen i kultura kinoklubova u Jugoslaviji šezdesetih godina, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu i profesor povijesti eksperimentalnoga filma, Ivan Ladislav Galeta, priredili su 11. siječnja predavanje Tomislava Brčića, koji je obranio diplomski rad o toj temi na Odjelu za umjetničke, muzičke i spektakularne discipline Sveučilišta u Bologni. Mentorica mu je bila dr. Monica Dall´Asta, profesorica povijesti filmske teorije, uz suradnju prof. Vittorija Boarinija, koji predaje povijest avangardnoga filma. Diplomski rad obuhvaća tri najaktivnija kluba s područja bivše Jugoslavije, KK Zagreb, Beograd i Split, prikazuje kratku povijest kinoklubova, njihove aktivnosti pod utjecajem novih tendencija, a posebno se osvrće na festival eksperimentalnog filam GEFF i ’antifilm’. Predavanje je popraćeno projekcijom filmova Avantira, moja gospođa I. Martinca (1960), Twist-twist A. Verzottija (1962), Scusa signorina M. Pansinija (1963), Prijepodne jednog fauna T. Gotovca (1963), Sretanje V. Peteka (1963), Ekstaza P. Blagojevića i A. Mitića (1963), Termiti M. Šameca (1963) i Kariokineza Z. Heidlera (1965). Integralni tekst Brčićeva diplomskog rada bit će objavljen u sljedećem, ljetnom broju Zapisa.
VOKALNO VERBALNO
Međunarodna skupna izložba Vokalno verbalno otvorena je 22. veljače u Galeriji SC u Zagrebu, uz performans Damira Bartola Indoša, nastavljena projekcijom videoprograma We are So Much Better Than This u MM centru, a događanje je 4. ožujka zaokruženo Ursonatama Kurta Schwittersa u izvedbi Anne Ghallo.
Vokalno verbalno istražuje primjenu glasa u umjetnosti putem niza izložaka koji na različite načine rabe potencijale verbalnog i vokalnog, u rasponu od verbalne naracije intimne ispovijedi Chantal Ackermann, Kristine Leko ili Sejle Kamerić, preko onomatopejskog iskorištavanja vokalnog potencijala, čime su se bavili Anri Sala i Tina Gverović, do distorziranoga glasa koji u svojoj modulaciji komunicira atmosferu bizarnog, u radovima Kalup Linzey i Davida Maljkovića, odnosno tretmana glasa kao glazbala Damira Bartola Indoša i Kurta Schwittersa.
Program videoradova We are So Much Better Than This — Performing the Truth / Persuing a Lie istražuje odnose teksta, glasa i njegova vlasnika, a prikazani su radovi Tanje Dabo, Sharon Hayes, Marianne Ellenberg, Oriane Fox, Lale Raščić, Nisi Jacobs, Omera Kriegera, Steve Reinkea i Samuela Stevensa. (Duško Popović)
REGOČ U HOLLYWOODU
Animirana bajka Regoč Helene Bulaja, posljednji od ukupno osam animiranih filmova i interaktivnih slikovnica iz multimedijskog projekta Priče iz davnine Bulaja naklade, prikazan je na trinaestom International Family Film Festivalu u Hollywoodu (1. do 4. veljače 2007), u Kinu Charlie Chaplin u glasovitim studijima Raleigh. IFFF postoji od 1994, prvi je festival specijaliziran za obiteljske filmove, a tijekom proteklih dvanaest godina postao je glavno mjesto susreta producenata i kreativaca zainteresiranih za obiteljski film. Festival posebnu pozornost pridaje animaciji te dodjeljuje poznatu nagradu Friz Award, koju su do sada dobili velikani poput Josepha Barbere, Chucka Jonesa, Charlesa Schultza, Roya E. Disneya.
Regoč je prikazan u kategoriji stranih kratkih filmova, zajedno sa joščetiri filma iz Kanade, Australije i Velike Britanije, kao jedini film izvan engleskoga govornog područja. Zajedno sa joštri animirana filma (Jagor, Ribar Palunko i Neva), objavljen je na CD-ROM-u Priče iz davnine — II. dio, na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.
VIDEO I ARHITEKTURA — PERFORMING THE SPACE
Društvo arhitekata Zagreba i Hrvatski filmski savez organizatori su niza događanja pod skupnim nazivom Performing the Space, promišljanje prostora u hrvatskom eksperimentalnom filmu i videoumjetnosti, čije su autorice Ivana Meštrov i Davorka Perić.
Silva Kalčićpovjesničarka je umjetnosti iz Zagreba, autorica udžbenika vizualne kulture Neizvjesnost umjetnosti, članica uredništava časopisa Čovjek i prostor, Zarez i UP & Underground te vanjska suradnica odnosno predavačica na Odsjeku modnog i tekstilnog dizajna na TTF-u. U društvu arhitekata održala je 13. ožujka predavanje naslovljeno Video-th#que.
Osnovna je postavka da je videomedij svojevrstan način istraživanja prostora i bilježenja arhitekture kao društvenoga konteksta u hrvatskoj umjetnosti. ”Za razliku od televizije koja je emitirana, ili projekcije filma, video biva reproduciran: kao što se videoumjetnost oslobodila ’diktata kadra’, odnosno monitora, i može se projicirati na nago ljudsko tijelo, zid ili ’katedralni svod’, ulaziti u naše domove putem interneta kao novoga javnog prostora i nuditi nam, novim svojstvom interaktivnosti, aktivno su-stvaranje odnosno dovršavanje djela umjesto njegove pasivne percepcije, i arhitektura je ’oslobođena’ svojih vitruvijanskih načela, ponajprije postojanosti i ’čvrstoće’, i može funkcionirati poput televizora urbanog mjerila, zaodijevajući se medijskom fasadom odnosno ponašajući se poput videoskulpture u javnom prostoru”, kaže Silva Kalčić.
Istoga je dana otvorena izložba Performing the Space II autora Antonija Lauera aka Tomislava Gotovca, s radovima Kružnica (Jutkevič-Count) i Pravac (Stevens-Duke), Ane Hušman, s radovima Kuća, Communità, Daily Progress i Nevidljivi Zagreb i Lale Raščić, s radovima 17stories / 17 katova i Lokacije.
Tri dana poslije Sandro Đukićodržao je predavanje naslovljeno 081_Prostor realnosti — Realnost prostora_2007, a Performing the Space završava izložbom Bena Caina naslovljenom You tell them something, they start talking, čije je otvaranje najavljeno za 4. travnja 2007. (Duško Popović)
HRVATSKI AUTORI NA PARIŠKOM CINERAILU
Filmovi dvoje mladih hrvatskih filmaša/ica, Silvija Mirošničenka i Irene Škorić, prikazani su na 15. međunarodnom festivalu dokumentarnog i francuskog filma — Cinerail (Pariz, 19-26. veljače 2007), posvećenu filmovima o temama vezanim uz željeznicu i metro. Mirošničenko, koji je o toj temi snimio većnekoliko filmova, na istom je festivalu 2004. osvojio nagradu za najbolji film, dokumentarac Ophodar pruge, a ove godine predstavljen je radom Na putu straha. Film se bavi željezničkom nesrećom u kojoj je poginula majka višečlane obitelji tako da se samohrani otac ostao brinuti o petoro djece. Premijerno je prikazan na prošlogodišnjim Danima hrvatskog filma, a potom i na najpoznatijem festivalu dokumentarnog filma IDFA u Amsterdamu.
Dokumentarno-eksperimentalni Work in progress Irene Škorić, studentice filmske i TV-režije na ADU-u, nastao je u produkciji Kinokluba Zagreb 2005, premijerno je prikazan na DHF-a, te je bio jedini predstavnik Hrvatske na festivalu crno-bijelog filma (Black and White Film Festival) u portugalskom Portu u Portugalu, te je prošle godine uvršten u selekciju natjecateljskog Međuregionalnoga programa na Festivalu dokumentarnog filma Dokma u Mariboru.
VLADO KRISTL U UMJETNIČKOM PAVILJONU
Zbog dugogodišnjeg egzila, počevši od 1962. pa sve do smrti u Njemačkoj, likovno i filmsko djelo Vlade Kristla (1923-2004) i on sam bili su u Hrvatskoj uglavnom nepoznanica. To je pokušao ispraviti Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu multimedijalnom izložbom u Umjetničkom paviljonu (26. siječnja do 18. veljače 2007), koju su autori projekta Darko Glavan i Snježana Pintarićkoncipirali kao pregled različitih vidova Kristlova stvaralaštva tijekom dva desetljeća prije egzila, 1962. godine, kada je jedan od ključnih umjetnika hrvatske i europske eksperimentalne likovne i filmske scene dvadesetoga stoljeća, zbog zabrane filma General i stvarni čovjek, zauvijek otišao iz domovine. Izložba naslovljena Vlado Kristl. Prije Egzila — radovi od 1943. do 1962, podjednaku je pozornost posvetila slikarskim radovima, posebice onim iz razdoblja suradnje s EXAT 51, pripremnim skicama, dizajnerskim rješenjima, karikaturama kao i animacijama nastalim u okviru zagrebačke škole crtanog filma. Za trajanje izložbe u Umjetničkom paviljonu prikazana su, uz Generala, Krađa dragulja, gdje se prvi put pojavio u ulozi crtača, te poznatiji autorski radovi — Šagrenska koža (s I. Vrbanićem) i Don Kihot.
NICOLE HEWITT MEĐU ’ŽENAMA S VIZIJOM’
Animacijama nastalim od 1999. do 2004. hrvatska autorica Nicole Hewitt sudjelovala je u ožujku na festivalu Women with vision u Minneapolisu, gdje je održala i predavanje studentima animacije na College of Art Design. Filmovi Nicole Hewitt u raznim animacijskim tehnikama (In / Dividu, 1999; Pigs, etc., 2003; Most, 2003; The waltz, a mock ball, 2004), prikazani su u posebnom programu Animacije iz Zagreba, dok će drugi posebni program festivala biti posvećen francuskoj umjetnici Daniele Huillet, koja je preminula prošle godine.
PRVI FESTIVAL DOKUMENTARNOGA ROCK-FILMA — DORF ’07
Udruga ljubitelja filma Rare iz Vinkovaca organizator je novog Festivla dokumentarnog rock-filma, koji je od 8. do 11. ožujka održan u Gradskom kazalištu Joza Ivakiću Vinkovcima. DORF ’07 otvorio je dokumentarac Kad muzičari šokiraju u režiji rock-kritičara Dubravka Jagatića, pedesetominutni kolaž o hrvatskim rokerima i njihovim javnim ispadima, te polusatna posveta Zdenku Franjiću u filmu Oči u magli braće Pongrac. Ukupno je prikazano četrnaest domaćih i stranih dokumentaraca koji prate karijere ili turneje glazbenih zvijezda, poput Backstage Pass Radislava Jovanova Gonza, o turneji skupine Bambi Molesters s REM-om, ili filma Ines Pletikos Kad Miki kaže da se boji, o kultnoj Azri i Branimiru Štuliću. Vinkovčane je predstavljao dokumentarac Di smo mi to? Dubravka Matakovića, koji je kamerom pratio putovanje svoje grupe Septica na zagrebačku Zlatnu kooglu. Prema jednoglasnoj odluci žirija, pobjednik je prvoga DORF-a film Dolgcajt Igora Župea, a za nagradu dobit će svoje DVD-izdanje u nakladi Continental filma iz Zagreba.
NOVE NAGRADE LEVIJATANU
Za nepunih godinu dana od premijere na Danima hrvatskoga filma, animirani film Levijatan Simona Bogojevića Naratha, u produkciji Studija Kenges, prikazan je na tridesetak festivala te je osvojio čak devet nagrada. Posljednja je stigla s Međunarodnoga festivala kratkog filma Clermont-Ferrand (26.siječnja — 3. veljače 2007), jednog od najuglednijih festivala kratkoga filma u svijetu, gdje je, prikazan u konkurenciji 75 filmova, osvojio nagradu za najbolji animirani film i posebno priznanje žirija mladih. U posebnom programu festivala prikazan je i raniji Narathov film Plasticat, koji se našao u selekciji od dvadeset filmova producentsko-distributerske kuće Autour Minuit. Levijatan je uvršten i u službeni program Međunarodnoga festivala animiranog filma u Stuttgartu, koji se održava od 26. travnja do 1. svibnja 2007.
SANJA IVEKOVIĆU KOPENHAGENU
Sanja Ivekovićjedna je od pet umjetnica iz zemalja balkanske regije koje od 9. ožujka do 21. travnja 2007. nastupaju na skupnoj izložbi Frei u Galleri Susanne Ottesen u Kopenhagenu. Okupio ih je kustos René Block, obrazlažući svoju koncepciju ovako: ”U suprotnosti s mnogim balkanskim umjetnicama, mi nastojimo zaboraviti da se sloboda svakodnevno mora osvajati. Prema tome, to je bio jedan od razloga da prvu od dvije izložbe u Galleri Susanne Ottesen, posvećenu umjetnicama s Balkana, nazovem Frei (Slobodni). U svojim radovima pet umjetnica iz Bosne, Hrvatske, Srbije i Turske reflektiraju našu vlastitu ravnodušnost u odnosu prema temama kao što su nasilje, mržnja, smrt i ugnjetavanje.” Uz Sanju Ivekoviću Kopenhagenu izlažu Maja Bajevići Šejla Kamerić(Bosna i Hercegovina), Ayàe Erkmen (Turska) i Milica Tomić(Srbija).
RIJEČANI DOBILI MEDIJATEKU
Predavanjem Jona Wineta pod naslovom Umjetnost i život u vrijeme krize: izvještaj iz srca Amerike, u Rijeci je 15. ožujka, u prostoru Molekule (Ivana Zajca 20/II) i organizaciji Filmaktiva, otvorena Medijateka. Medijateka je prostor u kojem slobodno kolaju mediji, informacije i ljudi, a film, video i stručna literatura dostupni su svakomu: kao u čitaonici, samo bez članskih iskaznica. Posjetiteljima su svakodnevno, od 18 do 21 sat, na raspolaganju knjige i časopisi o filmu, nekomercijalni filmovi i videoradovi hrvatskih i stranih autora: u javnoj domeni, izdani pod licencom Creative Commons i oni za koje Filmaktiv ima pravo na prikazivanje.
Velika posjećenost Liburnia Film Festivala, koji prikazuje nove dokumentarne i eksperimentalne filmove, izraz je potrebe publike toga kraja za kvalitetnim nekomercijanim filmom. Medijateka je odgovor na tu potrebu ljubitelja i znalaca filma: filmovi i videoradovi gledaju se individualno u visokokvalitetnom DVD-formatu, koji vjerno reproducira izvorni zvuk i sliku. Osim pojedinačna gledanja filma i videa na za to namijenjenim računalima Medijateka će redovito organizirati i projekcije i gostovanja, praćene predavanjima i razgovorima.
Prvi gost, Jon Winet, čijim je predavanjem otvorena Medijateka, pročelnik je odsjeka za intermedijalnost na Sveučilistu u Iowi, SAD.
Predavanjem Umjetnost i život u vrijeme krize: izvještaj iz srca Amerike Jon Winet predstavio je novomedijsku umjetnost u SAD i njezin odnos prema društvu. U okviru predavanja Winet je uz vlastita ostvarenja predstavio i rad kolega i studenata.
U trenutku kad se mala kina zatvaraju jer ne mogu okupiti deset ljudi,
dok se istodobno otvaraju goleme dvorane za tisuće gledatelja, Medijateka pruža ugodno ozračje i sigurno mjesto.
HRVATSKA AVANGARDA I APSTRAKTNI FILM U KLOVIĆEVIM DVORIMA
Od 15. ožujka do 13. svibnja u Klovićevim dvorima otvorena je izložba Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, kojom se, riječima autora Zvonka Makovića, ”prvi put u Hrvatskoj cjelovito valorizira i prezentira avangardna kretanja u svim umjetničkim izričajima tijekom 20. stoljeća. Vrhunskim likovnim ostvarenjima slikarstva, skulpture, fotografije i dizajna, sjajnim arhitektonskim i urbanističkim rješenjima, vrsnim književnim, kazališnim, filmskim, glazbenim i plesnim prinosima izložba rekonstruira duhovno i kulturno ozračje u kojem hrvatska avangardna i neoavangardna praksa nastaje i uključuje se u šire tokove europskih avangardi.” Sastavni dio izložbe selekcija je hrvatskog apstraktnog filma i apstraktne animacije, u koju je teoretičar filma Hrvoje Turkovićuvrstio radove Mihovila Pansinija (K3 — Čisto nebo bez oblaka, 1963), Vladimira Peteka (Srna 1, 2 i 3, 1962-63), Aleksandra Srneca (Počeci, Luminoplastika 1966, 1966), Milana Šameca (Termiti, 1963), Zlatka Hajdlera (Kariokineza, 1965), Ante Verzottija (Twist, 1962. i Fluorescencije, 1968) i Ivana Faktora (Prvi program, 1978). Apstrakciju u animiranom filmu predstavljaju radovi Aleksandra Srneca (Čovjek i sjena, 1960), Vladimira Kristla (Don Kihot, 1961) i Zvonimira Lončarića (1x1=1, 1964). Filmski program realiziran je u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom.
*** ***
|