Klubovi

KVK Liburnija film: na pragu najboljih godina

Kinoklub Rijeka osnovan je i registriran 15. svibnja 1959. godine, a pod imenom Kino-videoklub Liburnija film djeluje od 28. lipnja 1971. godine. Neprofitna je udruga građana i djeluje kao članica Hrvatskoga filmskog saveza i Zajednice tehničke kulture grada Rijeke. Liburnija film treća je po starosti udruga kinoamatera u Hrvatskoj, a od sama je početka posvećena promicanju filma, društvenih vrijednosti te razvoju filmskog, a u novije vrijeme i videostvaralaštva te stjecanju tehničkih znanja potrebnih za njihovu realizaciju. Tijekom svih proteklih 47 godina postojanja, pod starim i pod novim imenom, klub se bavio organizacijom edukativnih tečajeva, na kojima je velik broj polaznika stekao temeljne spoznaje o filmskom i videoamaterizmu. Procjenjuje se da je na taj način osnove filmskoga stvaralaštva upoznalo više od tisuću i petsto, uglavnom mlađih ljudi. U gotovo pola stoljeća postojanja članovi kluba snimili su više stotina filmova, veći broj profesionalnih kratkih dokumentaraca te niz propagandnih spotova i videospotova. Produkcija se nastavlja pa su tako 1999. snimljena 22 filma, iduće godine jošdeset, 2001. pet, a 2002. osamnaest, što svjedoči o revitalizaciji privremeno smanjene proizvodnje. Uz to je snimljen i niz priloga kojima su praćene aktivnosti drugih udruga, programa i projekata.

Procjenjuje se da je u Klubu arhivirano petnaestak sati filmske građe na 8mm i S8mm trakama i oko pet sati na 16 mm. Od 2006. traje proces digitalizacije filmske građe, kako bi se sačuvala dokumentacija o radu članova kluba, ali i brojni vrijedni zapisi o povijesti grada Rijeke, važnim događanjima i zanimljivim zabilješkama svakodnevice u proteklih pedesetak godina. Prošle je godine tvrtka GO!digital iz Bakra arhivirala filmove Amata Kurtesa i Borisa Marinića te jedan dokumentarni zapis Ljube Jurline, a proces se arhiviranja nastavlja. U Klubu je i oko 6000 minuta filmskog arhiva pohranjena na VHS-u, a na četrdeset DVD-a pohranjena su 392 filma i dokumentarna zapisa.

Amato/Charlie iz Liburnija filma

Mnogi vrhunski profesionalci, koji su danas zaposleni na televiziji ili filmu, prve su snimateljske ili montažerske radove ostvarili upravo u KVK Liburnija film. Klub je do prije nekoliko godina bilježio pad broja članova, najviše zbog smjene generacija, pa trenutno u klubu postoje dvije skupine članova, veterani koji su u njemu većniz godina i mlađi članovi, koji su u znatnijem broju pristigli unatrag dvije godine, nakon nekoliko uspješno provedenih i masovnije posjećenih tečajeva o osnovama filma. Srednje generacije uglavnom nema, no čini se da je za dulje vrijeme pitanje članstva uspješno riješeno. U matičnoj su knjizi Kluba zapisane stotine imena riječkih i drugih kinoamatera koji su u njemu djelovali, a dio ih je aktivan i danas.

Klub je osnovao i Riječku školu crtanog filma, u kojoj je prije tridesetak godina nastalo desetak animiranih filmova pa su autori Duško Stipeći Tomo Tadin za filmove Šah-mat i Jedan nije vrijedan, Boris Marinićza film U paklu i Željko Frankićza Potatos ante portas osvajali i nagrade. Danas se razmišlja, ako bude moguće, o obnovi i tog oblika stvaralaštva i prvi su rezultati većostvareni.

Godine 1964. održana je u Rijeci prva revija amaterskih filmova, a u prosincu iste godine, na Prvoj reviji amaterskog filma Hrvatske, dokumentarni film Slikovnica moga grada, autora Ervina Debeuca, Ivana Tićaka i Vlade Kauzlarića, u boji, na 16mm vrpci, osvaja diplomu. Članovi sudjeluju na brojnim domaćim i stranim revijama te osvajaju nagrade. Među najzaslužnijim su pojedincima Ervin Debeuc i Ivan Tićak, koji su i osnivači Liburnija filma, a valja istaknuti i dugogodišnji uspješan rad Borisa Vehara, Bernardina Modrića, Amata Kurtesa (nezaboravnog imitatora Charlieja Chaplina), Borisa Marinića, Borisa Draščeka, Zorana Ventina, Tatjane Cotić, Koraljke i Karoline Kirinčić, Branka Gržetića, uvijek s onom spasonosnom opaskom da su mnoga vrijedna imena nehotice izostavljena, a prinos svakoga od njih jednako je vrijedan i ugrađen u polustoljetnu povijest Liburnija filma. Valja napomenuti i kako je neko vrijeme u Rijeci djelovao i Kinoklub Jadran s Petrom Trinajstićem, pa je dio riječkih kinoamatera neko vrijeme proveo u jednom pa u drugom klubu, što je čini se ponajviše ovisilo o tome tko je trenutno imao više tehničke opreme i novca i mogao omogućiti članovima ono što ih je najviše i zanimalo, snimanje.

Klubaši u starim prostorijama

Godine 1967. održana je prva revija pod naslovom Moj najdraži film, na kojoj prvu nagradu osvaja Riječka luka autora Ervina Debeuca i Drage Kojića. Dvije godine poslije članovi Kluba sudjeluju na Petom festivalu 8mm filma u Novom Sadu i Četvrtom MAFAF-u u Puli, a 1972. u Skopju Boris Vehar nagrađen je za film Mala Olimpijada. Godine 1979. Bernardin Modrići Damir Debeuc osvajaju prvu nagradu za film Podhum, proglašen najboljim filmom KRAF-a, sa specijalnom diplomom za najbolju kameru, koji je višestruko nagrađivan na raznim festivalima. Imena uspješnih autora i nagrađenih filmova mogla bi se nizati jošdugo.

Klub organizira dvije filmske revije, Kvarnersku reviju amaterskoga filma, poznatiju kao KRAF, koja se održava od 1969, kao tematski posve slobodna i samo s ograničenjem trajanja filma ili videa do dvadeset minuta i Festival More, pokrenut 2000, kao filmski i videonastavak Međunarodnoga salona umjetničke fotografije More, koji je postojao u Rijeci pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća. Od 2003. udruženi su festival i izložba fotografija More, a od 2005. postoji jedinstveni projekt, Prvi hrvatski festival podmorske fotografije i filma. Ciljevi su Festivala More promicanje ljepote mora i jačanje svijesti o potrebi njegove zaštite te filmskog izričaja o temi mora, kao i turistička promocija grada Rijeke i Hrvatske u cjelini.

Klub je 1999. osvojio nagradu UNICA-e, kao najbolji kinoklub u Hrvatskoj i priznanje Hrvatskoga filmskog saveza za razvoj neprofesijskoga filmskog i videostvaralaštva.

Mentorski ponedjeljak u Liburnija filmu

U 2005. održane su dvije retrospektivne projekcije radova članova KVK Liburnija film za potrebe nastave studenata kolegija Metodika likovne kulture i Metodika povijesti umjetnosti, kao i četiri projekcije za građane, u Centru tehničke kulture na Školjiću. Selektori su bili Ervin Debeuc i Boris Marinić. Ažurirane su web-stranice Kluba i promijenjen im je dizajn. Kupljena je prva digitalna kamera za potrebe članova Kluba i tri reflektora, kako bi se donekle obnovila nedostatna tehnička oprema. Sudjelovali su u organizaciji i provedbi riječke premijere filma Ljubav nije slijepa autorice Višnje Biti, u produkciji Hrvatskoga filmskog saveza, snimili više događanja, posebno vezanih uz sportske aktivnosti, susrete osoba s invaliditetom i akcije projekta Rijeka — zdravi grad. Započele su i pripreme za dostojno obilježavanje pedesete obljetnice Kluba, 2009. godine.

Održan je tečaj Osnove filmskog jezika, snimanja i montaže s tridesetak sudionika, od kojih se polovica učlanila u Klub. U rujnu je održana 36. kvarnerska revija amaterskog filma, a u studenom Prvi hrvatski festival podmorske fotografije i filma, u sklopu Festivala More.

Godina 2006. od posebna je značenja jer je Klub konačno dobio primjeren prostor od oko osamdeset četvornih metara, što otvara mogućnost kvalitetnijeg i sadržajnijeg rada, posebno projekata poput Mentorskog ponedjeljka i scenarističke radionice Od ideje do scenarija. Prva je takva radionica održana od 25. do 28. travnja 2006. godine, a vodila ju je Dijana Merdanović, diplomirana dramaturginja iz Zagreba. Sudjelovala su 24 polaznika, koji su u četiri dana odabrali ideje, izradili sinopsise te uz pomoćstručne literature i živih savjeta pristupili pisanju vlastitih scenarija. Rezultati se očekuju idućih godina, u povećanoj i vrsnijoj produkciji Kino-videokluba Liburnija film. U sklopu programa Mentorski ponedjeljak svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu u klupskim se prostorijama okupljaju građani koji žele naučiti nešto više o mogućnostima korištenja vlastitih kamera i druge opreme, o kojoj ne znaju dovoljno ili žele dobiti stručne procjene o kvaliteti svojih obiteljskih i drugih filmova i videa i o načinima unapređenja snimateljskoga rada. Zainteresiranost građana za takav oblik suradnje daje poticaj Klubu da se program nastavi i u 2007. godini.

Održan je i Sedmi festival More, kao multimedijalna manifestacija na koju je prijavljeno 298 fotografija 53 autora iz četiri zemlje te osam filmova autora iz triju zemalja. U popratnom je programu postavljena sedmodnevna izložba likovnih radova o moru. Izdan je bilten festivala i dogovoren niz gostovanja s fotografijama i filmovima s festivala, u Fotoklubu Split, Hrvatskom filmskom savezu, Novinarskom domu u Opatiji, Fotoklubu Kornat Kukljica itd.

U 2006. godini pokrenut je i projekt Pet zelenih, koji je namijenjen učenicima završnih razreda osnovne škole, s namjerom da spoji aktivnosti na snimanju filmova i zaštiti okoliša. Zamišljen je kao niz radionica u kojima će učenici naučiti kako se snimaju filmovi, a zatim realizirati vlastite radove, u trajanju do pet minuta, s ekološkim temama. Snimljena su tri kratka filma, Lova i smeće, Alkohol ili sok od jabuke i Mucalo. Valja naglasiti da su učenici sami napisali scenarije (osim jednog, ponuđenog od starijih članova KVK Liburnija film), sami snimili i montirali filmove. Projektom je obuhvaćeno osam učenika, a očekuje se kako će, uz njegov nastavak idućih godina, oživjeti rad školskih filmskih sekcija u riječkim osnovnim školama, pa i sekcije mladih u okviru Kluba.

Nedavno izabran predsjednik kluba Zoran Babićpredočio je opsežnu i zahtjevnu programsku platformu koja bi se trebala realizirati u iduće četiri godine, a zapošljavanje profesionalne tajnice Andreje Gnjato Matković(inače vrijedne članice Kluba i autorice zapaženih filmova) pokazalo se kao pravi pogodak jer je od njezina angažmana Klub dobio ubrzanje koje ga je izvuklo iz uspavanosti proteklih nekoliko godina. Jasno, sve što se u Klubu događa plod je zajedničkih aktivnosti svih članova, utemeljeno na spoju veteranske zrelosti, iskustva i znanja te mladenačkog poleta, pa je posve realno očekivati i vjerovati da se Kino-videoklub Liburnija film upravo nalazi na pragu najboljih godina.

Duško Popović