Klubovi

MARTININ POGLED U MORE I – CRTIĆ

Martina Ratko, članica je Škole animiranog filma pri Osnovnoj školi "Sesvete". Do sada je uspješno radila na nizu zajedničkih crtanih filmova i postigla zapažene uspjehe. Mirna, tiha, samozatajna, Martina je odlična učenica, a sve što radi radi sa zadovoljstvom i ništa joj nije teško.
Martina, kako si uopće došla na ideju da radiš crtane filmove?
– Odmalena su me privlačili crtići. Kada je kod nas osnovana škola animiranog filma, odlučila sam krenuti i iskušati se u tome. I moram reći da sam zadovoljna!
Što ti je bilo najteže u prvom projektu?
– Najteže je bilo osmisliti priču koja je trebala biti smiješna, a trebala je pritom imati i neku poruku. Drugi problem bio je kako pokrenuti moje prve likove. Najveće probleme zadavao mi je hod likova. Imala sam mnogo ideja u glavi, napravila sam mnogo crteža.
Kako je izgledao prvi lik koji si stvorila?
– Koliko se sjećam, to je bio dečko na brodu. Iako sam morala animirati samo gornji dio tijela, nije mi bilo lako jer tada nisam bila još svladala osnovne tehnike animacije. Bilo je grešaka, ali sve se može ispraviti.
Kako se zvao taj tvoj projekt?
– To je bio crtić Jedan pogled u more. To je zapravo ekološki crtić. Priča počinje tako da u prvom kadru imamo galeba koji leti modrim nebom iznad plavog mora. A onda se sve zakomplicira. Imamo zagađenje mora i kako to doživljava podmorski svijet. Sastavljen je od više kadrova, s relativno mnogo slika. U taj crtić uloženo je mnogo truda, potrošeno mnogo vremena, ali je to na kraju dalo rezultate.
Osim crtanja likova u jednom crtiću, vjerojatno je bilo još raznih poslova koje si trebala obaviti. Što je u jednom crtiću kao što je Jedan pogled u more bilo najteže napraviti?
– Kad počneš raditi nešto što odmalena voliš, ništa nije teško, ali ipak uvijek postoji lakše i teže. Najteže je bilo oživljavati likove, dati im ono nešto da izgledaju kao prava živa bića. Moram priznati da je zaista najlakše na kraju montirati.
Čula sam da je crtani film Jedan pogled u more sudjelovao na filmskoj reviji.
– Da, to je točno. Crtić je sudjelovao na 39. Reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece i mladeži u Čakovcu. Polučio je komentare i kritike. Bila sam intervjuirana i na televiziji o ovom filmu. Film je bio prikazan u programu hrvatske televizije u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska".
U Čakovcu ste bili tri dana. Štose sve događalo izvan festivalske dvorane?
– Odlazak u Čakovec bio je zaista jedno lijepo iskustvo. Prvi dan išli smo na izlet na Sv. Martin na Muri. Bilo je odlično. Sve odiše svježinom, okoliš je doista čist, a boravak na svježem zraku godi svakome. Inače smo bili u obližnjem parku ili šetali Čakovcem i razgledavali njegove ljepote.
A što trenutno radiš?
– Sada dovršavamo crtiće Dvorište, Ogovarači i Lanin rođendan te se užurbano pripremamo za novu filmsku reviju s nadom da ćemo postići veći uspjeh nego prošle godine.
Rekla si "dovršavamo"! Tko još radi na tim crtićima i tko daje najveći doprinos za Školu animacije Šal?
– Uz mene su tu još Andrea Puđak, Deana Simić i mnogi drugi. Pojedini učenici pomažu kad je to potrebno, ovisi o količini posla koji treba obaviti. Sve u svemu, uz rad se odlično zabavljamo, dobar smo tim, a posao je podijeljen tako da svatko ima svoj dio i da se vrijeme iskoristi na najbolji mogući način. Uz nas su naravno i profesori: prof. Dragomir Dančević i prof. Dora Dančević, bez kojih ovo sve ne bi imalo smisla. Oni nam daju ideje, pomažu kad je potrebno, iako se i mi učenici sve više osamostaljujemo i sve više i više posla obavljamo sami.
Mora li biti tiho dok crtate?
– Kako smo svi prijatelji iz iste škole, tu uvijek ima šale, zabave na mnoge načine pa nam je rad zabavan. Atmosfera je uvijek radna, ugodna i s mnogo optimizma i vjere u buduće uspjehe.

Zorica Topić