Mozaik

POLA STOLJEĆA STUDIJA ZACRTANI FILM

Zagreb film proslavio je u lipnju pedeset godina Studija za animirani film, a svečanost je priređena u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog tijekom održavanja Svjetskoga festivala animiranih filmova — Animafesta. Studio je 1956. pokrenula skupina autora okupljena oko Dušana Vukotića i Nikole Kostelca. Prvi veliki uspjeh zagrebačke škole crtanog filma bio Grand Prix u Veneciji za crtani film Samac Vatroslava Mimice, a njezino ’zlatno razdoblje’ zaključuje Oscar za film Surogat Dušana Vukotića iz 1962.

U pedeset godina postojanja Studija u Zagreb filmu napravljeno je više od pet stotina naslova vrijednih i nagrađivanih animiranih ostvarenja, a Joško Marušić u katalogu 17. Animafesta podsjeća na još neke važne godine Studija: 1967. napravljen je film Izumitelj cipela, koji je pokrenuo jednu od najpopularnijih dječjih serija, o profesoru Baltazaru autora Zlatka Grgića, Ante Zaninovića i Borisa Kolara; 1972. pokrenut je Svjetski festival animacije u Zagrebu, a 1978. Zdenko Gašparović realizira i u svijetu cijenjenu Satiemaniju. Obljetnicu Studija obilježila su i dva animirana filma — Silencijum Davora Međurečana i Marka Meštrovića te film Joška Marušića U susjedstvu grada, koji predstavljaju Hrvatsku u glavnom programu Animafesta.

IZLOŽBA CINEMANIAF[C] U PULI

Kao popratni program filmskog festivala u Puli, u Multimedijalnom centru Luka i galeriji Aneks u Puli otvorena je 16. srpnja izložba CinemaniaŠcš. Afirmirajući ideju proširenoga filma, nakon prošlogodišnje samostalne izložbe J. Tobiasa Andersona, izložba se vratila skupnom izlaganju. Instalacije i projekcije u galerijama Aneks i MMC Luka dopunjene su prezentacijama festivala kao što je međunarodni festival eksperimentalnog filma 25 fps u Zagrebu, odnosno višesatnim projekcijama eksperimentalnih filmova i videoradova iz njihova programa. Branka Benčić bila je kustosica projekta.

FILMSKA ŠKOLA PROFESORA BALTAZARA

Životinjsko carstvo bilo je tema ovogodišnje Filmske škole profesora Baltazara, koja je uoči Festivala igranoga filma u Puli (10-15. srpnja) održana u pulskom Mulitmedijalnom centru Luka za djecu dobi od pet do dvanaest godina. Radionicu, koja je utemeljena prošle godine, vodio je akademski slikar i snimatelj Danilo Dučak, a djeca su učila osnove animiranog filma i tehniku produkcije te računalne animacije.

4. LIBURNIA FILM FESTIVAL

Pobjednici su 4. Liburnia Film Festivala u Ičićima (31. kolovoza — 3. rujna 2006) dokumentarci Ode Eddy Alda Tardozzi (produkcija: Factum) i Čardak i na nebu i na zemlji Tomislava Mršića (produkcija: HRT). Tako su odlučili članovi žirija (Dana Budisavljević, Alen Liverić i Marin Lukanović), u prvom slučau, i publika svojim glasovima u drugom. Između dvadeset domaćih dokumentaraca novije produkcije žiri je također izdvojio tri filma za posebna priznanja: Druga strana Wellesa Daniela Rafaelića i Leona Rizmaula (HRT), Hrvatska (k)raj na zemlji Olivera Sertića (Fade in i CMS) i Čekajte, čekajte Tanje Golić (ADU). Na festivalu je prikazan i izbor dokumentarnih filmova s Revije amaterskog filma 2005. i 2006. te u sklopu LFF — Intermezza animirani filmovi Silencijum Davora Međurečana i Marka Meštrovića i T. P. (39)’ Gorana Butorca i Dejana Diklića, kratki igrani film Tanje Golić Nije da znam nego je to tako i izbor iz ciklusa Iz antologije suvremene poezije Martine Globočnik u produkciji Fade ina. Za trajanja festivala, Fade in (Zagreb) i FilmAktiv (Rijeka) održali su radionicu iz dokumentarnog filma i videoaktivizma. Radionica će biti mješavina teorijskog i praktičnog, tehničkog dijela o osnovama stvaranja dokumentarnog filma i kraćih reportažnih formi.

INARRITU LAUREAT SPLITSKOG FILMSKOG FESTIVALA

Nekadašnji Festival novoga filma i videa, koji se danas radije zove samo Split Film Festival, održan je ove godine jedanaesti put, od 25. rujna do 1. listopada. Uz prisutnoga mađarskog redatelja Bele Tarra, kojega je Festival, nakon niza dosadašnjih gostovanja i velike retrospektive, ove godine počastio posebnom nagradom festivala »za izuzetan doprinos razvoju umjetnosti pokretnih slika«, u središte pozornosti došli su (odsutni) Alejandro Gonzalez Inarritu i Brad Pitt, (meksički) redatelj i glavni glumac filma Babel, dobitnika Grand Prixa u konkurenciji dugometražnog filma. Žiri za taj dio programa, neobična sastava (Ines Bojanić, Ben Lewis, Wallie Polle), dodijelio je i dvije posebne nagrade: Lechu Kowalskom za francuski film East of Paradise i korejskom filmu Grain in Ear Zhanga Lua. Odlukom Bruna Kragića, Georga Barbera i Masche de Vries, Velika nagrada za kratki film pripala je francuskom autoru Eduardu Salieru za Flesh, a posebne nagrade Britanki Emily Richardson za film Petrolia i Španjolcu Juantu Gimenezu za Maxima Pena. Nizozemac Edwin van der Heide laureat je u kategoriji novih medija za rad Sound Modulated Light, a posebno je nagrađen filmski performans Impro No 6 francuskoga dvojca Christophe Auger i Sainte-Rose Laure, a tako su odlučili Fréd#rique Devaux, G. H. Hovagimyan i Andreja Kulunčić.

U natjecateljskom programu Split Film Festivalu prikazano je jedanaest dugometražnih filmova i 41 kratkometražni film, a dodatnih četrdesetak u posebnim programima (Slika, Fokus, retrospektiva Georga Barbera, programi Mediteran i Anđeli, demoni, langerna i malteški križ). Hrvatski autori bili su najzastupljeniji u konkurenciji kratkog filma i to: Ivan Faktor s filmom Željko Jerman — moj mjesec, Ana Hušman s Placom, Vladislav Knežević s radom Relocated, Marko Mihalinec s filmom Najljepši dan u mom životu te Ivan Ozetski s radom Love&Life. U posebnom programu našla su se tri ’mediteranska’ filma hrvatskih autora: Trešeta Dražena Žarković, Jedan sasvim običan život Joška Jerončića i Olam Otsim Dražena Zanchija.

NOVA GENERACIJA UMASOVACA U GALERIJI M.KRALJEVIĆ

U lipnju i srpnju zagrebačka Galerija Miroslava Kraljevića ustupila je prostor na tri tjedna studentima Umjetničke akademije u Splitu (UMAS) i njihovoj zajedničkoj izložbi Rezonanca. Novu generaciju umasovaca zastupali su Ivana Resić, Ivana Runjić, Sunčica Fradelić, Mitar Matić, Nikša Rušić, Nikša Vukša, Marnel Tomić i Marko Marković, a okupila ih je kustosica izložbe Sandra Sterle, docentica na Odsjeku za nove medije UMAS-a, koja ih predstavlja kao mlade umjetnike određene Splitom kao mjestom boravka i rada, koji se ipak »kriticki odnose prema gradu, vlastitom identitetu, autoritetu i dominantnim suvremenim izrazima u likovnoj umjetnosti«. Nastup splitskih studenata završen je raspravom na koju su pozvani govoriti Marko Golub, Dan Oki, Dinko Peračić, Ana Peraica i Miranda Veljačić.

DVIJE POSVETE ŽELJKU JERMANU

Od Željka Jermana, koji se sredinom srpnja nesretno utopio u moru ispred svoje korčulanske kuće, opraštali su se tijekom kolovoza njegovi prijatelji i kolege umjetnici u raznim dielovima Hrvatske. Vlado Martek i Željko Kipke priredili su 2. kolovoza akciju-izložbu pod naslovom Ovo nije moj svijet — hommage a Željko Jerman u vrtu kuće Nenada Popovića, u mjestu Kosinožići kraj Poreča. Tom prigodom Martek je o Jermanu zapisao:
Sve oko Jermana prilično je nesnosno romantično. Bila je uočljiva nepodnošljiva indolencija, i neka vrsta ravnodušnosti prema jednodimenzionalnom uspjehu i prema paklenoj logici (pogotovo umjetničkog) ega. Jerman je bio super tip umjetnika, iskren i neprodan, slobodan koliko se to može biti u olovnom zajedničarstvu ovog vremena (kada je zamalo svaki individualistički stav sumnjiv kao neproduktivan). Sretna je ravnoteža odživljena u balansu rada, publike i vlastitog potvrđivanja. Usput, velika je vrlina zezati se sa svojim mogućnostima, izmicati tepih pod sobom, pa bilo to i u konstruktivne svrhe.

Kao i slični umjetnici, Jerman je po strani; prvo jer je nabio veliku, zavidnu normu iskrenosti prema umjetničkom radu i publici, a drugo jer je do besvijesti eksperimentirao, otvarao i propitivao tijelo umjetnosti danas; lažnog mira s kapitalističkim svjetonazorom nije bilo. A onda počinje kobna samoća za pojedinca, individualca, koja uvjetno rečeno skraćuje zemaljski boravak. Nažalost počinje i tuga svih onih koji su se hranili Jermanovom umjetničkom hrabrošću i poštenjem nadasve u pristupu enigmi: laž je u istini, istina je i u laži. A to je posao za umjetnike, tužne i radišne šamane. Ostaviti veliki trag u maloj kulturi, kud ćeš više! Osobito medij fotografije obogaćen je i proširen doprinosom Jermanovih (de)konstruktivističkih postavki: subjektivna fotografija, elementarna fotografija, jermanogram.... Buduće nezaobilazne odrednice.

Osječki filmaš i multimedijalac Ivan Faktor, koji je ove godine režirao Jermanov dokumentarni portret Željko Jerman — moj mjesec, priredio je nekoliko dana poslije (10-15. kolovoza) izložbu pod istoimenim naslovom u prostoru suvremene i medijske umjetnosti siva) (zona, smještenu stotinjak metara od Jermanove kuće u Korčuli. Tom je prigodom prikazan film koji je prethodno privukao pozornost selektora na nekoliko domaćih i međunarodnih festivala (ZagrebDox, Oberhausen, Dani hrvatskoga filma, Tabor Film Festival).

RETROSPEKTIVA SANJE IVEKOVIĆU KÖLNU

Retrospektivna izložba Sanje Iveković, uz poseban program njezinih videoradova, koje su odabrale kustosice izložbe Nataša Ilić i Kahtrin Rhomberg, otvorena je 31. kolovoza u galeriji za suvremenu umjetnost Kölnischer Kunstverein u Kölnu. Opus pionirke hrvatske videoumjetnosti, koja se u radovima — fotografijama, videoradovima, performansima i instalacijama — od početka intenzivno zaokuplja i feminističkim pitanjima, potaknula je i razgovor likovnih kritičara i teoretičara. Na razgovor su, među ostalima, pozvani i dobri poznavatelji njezina rada: Marie-Luise Angerer (teoretičarka medija iz Kölna), Sylvia Eiblmayr (povjesničarka umjetnosti iz Innsbrucka), Bojana Pejić (povjesničarka umjetnosti i kustosica iz Berlina), Charles Esche (ravnatelj Van Abbemuseuma u Eindhovenu) i Rosi Braidotti (profesorica na ženskim studijma Sveučilišta u Utrechtu).

OSKAROVCI IZLAŽU U ZAGREBU

U organizaciji Zagrebačkog filmskog festivala i Sony Alpha u zagrebačkom Kinu Europa otvorena je 26. rujna izložba sedamdeset fotografija najpoznatijih svjetskih direktora filmske fotografije pod naslovom — Odlučni trenuci. Izložba je nastala u produkciji američke Akademije filmskih znanosti i umjetnosti i Američkog udruženja filmskih snimatelja (ASC), a nakon premijernog otvaranja u galeriji Academy’s Grand Lobby na Beverly Hillsu u prosincu 2005. Zagreb je prvi grad na svijetu koji je ugošćuje.

Fotografije većih formata prikazuju događaje koji su svojom »neočekivanošću, svjetlosnom situacijom ili ljepotom«, privukli pozornost snimatelja, često za vrijeme pripreme ili sama snimanja njihovih filmskih hitova. Neke od fotografija potpisuju i Oscarima nagrađivani Vittorio Storaro (Apokalipsa danas, Posljednji kineski car, Crveni), John Toll (Legenda o jeseni, Hrabro srce) ili pokojni Conrad Hall (Butch Cassidy i Sundance Kid, Vrtlog života).

DOKU-ART U BJELOVARU

Od 2. do 6. listopada u Bjelovaru su održani Dani dokumentarnog filma Doku-Art. Trinaest domaćih i stranih dokumentarnih filmova izabrala je Rada Šešić, filmska autorica i kritičarka rodom iz Bjelovara, koja od 1993. živi i radi u Nizozemskoj i predaje na katedri za povijest i teoriju filma u Amsterdamu. Među ostalima, prikazana su tri dokumentarca Zorana Tadića o ljudima iz dalmatinskog krša, Svyato Viktora Kosskovskyog, La strada Damira Čučića, Slike s ugla Jasmine Žbanić, pobjednik Zagreb Doxa 2005, najnoviji dokumentarac Petra Krelje Moja susjeda Tanja te drugi filmovi iz Nizozemske, Hrvatske, Bugarske, Bosne i Hercegovine, Rusije. Doku-Art humanitarnoga je karaktera, filmovi će novcem prikupljenim od ulaznica opremiti dnevni boravak V. osnovne škole u Bjelovaru za djecu s posebnim potrebama.

*** ***