Nova izdanja

PRIVLAČAN I POUZDAN FILMSKI UDŽBENIK

(Krešimir Mikić, Film u nastavi medijske kulture, Educa, 2001.)

Ne samo studenti Učiteljske akademije u Zagrebu, kojima je Krešimir Mikić, ugledni profesor te akademije, u prvom redu namijenio ovaj udžbenik, nego i polaznici škole medijske kulture, učitelji medijske kulture u školama, voditelji filmskih klubova i svi filmofili ovom su knjigom dobili izvrsnoga učitelja, pomagača, savjetnika, već prema tome koja im vrsta obavijesti o filmu i filmskoj nastavi treba.
Polazeći od konstatacije da je "gledati filmove…lako, no razumjeti filmski medij ipak je nešto teže", na preko tri stotine stranica, s više stotinjaka fotografija, crteža, grafova i tablica, Mikić izlaže u četrnaest težišnih poglavlja sve čime će olakšati put do spoznaje o biti, svrsi i značajkama filma. Zato je usredotočen na filmološke (povijesne, tehničke, estetske i dr.) i pedagoške aspekte ne zanemarivši na kraju ni financijski čimbenik.
Filmološke su teme obuhvaćene u poglavljima: Kako nastaje filmska slika, Što je film, Film i druge umjetnosti, Filmska izražajna sredstva, Filmska priča, Filmski rodovi i vrste, Film – svijet zbilje i posebnih učinaka, Filmska ekipa ili film u nastajanju. Već se iz tih naslova može nazreti metodološka postupnost koncepcije. Može se tu očekivati i povijesna protega, ali se iz naslova ne može ni naslutiti didaktička i metodička sastavnica.
Oprimjerit ću to prikazom samo jednoga poglavlja: Filmska priča.
Započinje obaviješću: U igranom i animiranom filmu temeljno polazište je priča ili fabula. Odredivši priču, objašnajva njezinu povezanost s likovima i prostorom, izlaže dramatske kompozicijske lukove osvjetljujući ih na primjeru priče o Crvenkapici, zatim objašnjava glavne odlike dobre filmske priče te izlaže njezine sastavnice i značajke, potkrjepljujući neke pojedinosti fotografijama iz filmova (Poliveni poljevač, Prošle godine u Marienbadu, Građanin Kane, Rashomon, 2000: Odiseja u svemiru, Neshville, Privedite osumnjičene, Trči Lola, trči). Grafičkim prikazom gradbene osnovice tragedije i komedije utvrđuje spoznaje o priči. Na rubnicama donosi izjave filmaša (Fuller, Hawks, Hitchcock) o filmskoj priči.
Završnica je filmološkoga dijela Buñuelov Andaluzijski pas, scenarij ilustriran dvjema fotografijama iz filma. Na kraju je poglavlja sažetak bitnih spoznaja o filmskoj priči, a na rubnici su didaktičko-medodički naputci, u kojima se najprije učiteljima svjetuje da učenike povedu u kino, i to s uputama:
– da nakon početka filma ustanove koliko im je vremena trebalo da odluče žele li ili ne žele gledati taj film
– da nakon te odluke ustanove koliko im je vremena trebalo da shvate o čemu je film, kako će se razvijati priča i je li ih film osvojio ili su ostali ravnodušni.
U drugom naputku preporuča se gledanje jednostavnijega filma u razredu i analiza dramske strukture toga filma.
Po takvoj shematskoj osnovici, s izmjenama i prilagodbama ovisnima o naravi gradiva, obrađene su i ostale teme.
U filmskopedagoškom dijelu obrađene su ove teme: Dječje razumijevanje filma, Film u razredu, Pristup recenziji filmova u nastavi medijske kulture, Filmske izvannastavne aktivnosti učenika, Mladi i mediji. Na temelju suvremene pedagoške, didaktičke, metodičke i druge za ovaj predmet bitne literature te vlastitoga iskustva Mikić izlaže spoznaje o odnosu djece i mladeži prema filmu, o strukturi nastavnoga procesa, o obradi igranoga, dokumentarnoga i animiranoga filma, o prosudbama filmova i TV emisija, o osposobljavanju učenika za filmsko stvaralaštvo, o odnosu filmskoga medija prema srodnim medjima. Na rubnici podsjeća na važniju literaturu namijenjenu nastavnicima medijske kulture. Svoje izlaganje osnažuje fotografijama iz filmova za djecu i onih prikladnih za filmski odgoj djece, a tako i iz filmova kojima su autori djeca. Ne bi bilo zgorega da se u drugom izdanju poveća broj baš tih potonjih ilustracija.
Posljednja je tema naslovljena pitanjem: Zašto su filmovi skupi? Tu se nude obavijesti i podaci kojima se osvjetljuje činjenica veoma važna za razvoj filma: sudar komercijalnosti i umjetnosti, pri čemu komercijalni učinci guraju film u industriju zabave, potiskuju umjetničke vrijednosti filma, a podilazeći žudnji najširega gledateljstva za zabavom ne odgajaju u prvom redu za umjetnički dobro nego za zabavno, često estetski bezvrijedno filmsko djelo. Mikić ovu temu dokumentira i popisom deset najskupljih filmova svih vremena, s cijenama proizvodnje od 80 milijuna (Batman, 1992) do 200 milijuna dolara (Titanic, 1997). Iznosi i popis 50 američkih financijski najuspješnijih filmova zaključno do veljače 2001. god. (Egzorcist, 1973. – Gladijator, 2000.)
U Dodatku prof. Mikić nudi čitatelju obilje korisnih obavijesti: Popis rabljene literature (180 naslova), Popis najznačajnijih filmova (46 hrvatskih po vlastitom odabiru, 107 svjetskih po odabiru svjetskih filmskih kritičara, 378 filmova koji su stvorili filmsku povijest raznih zemalja od Lumiereova Dolaska vlaka u stanicu (1895.) do Leeova Tigra i zmaja (2000.) i vrlo zanimljivu listu Američke filmske akademije sa 200 najboljih američkih filmova. Slijedi Mali filmski pojmovnik (A-film, B-film, Američka noć, Blockbuster, Filmologija, Geg, Producent, Steadycam itd.), zatim vrlo korisna Raščlamba igranog filma i napokon Abecedariji (pojmova, imena, filmova). Sadržajno kazalo dano je na početku knjige, i to grafički veoma efektno i originalno.
Ovaj prikaz Mikićeva grafički dopadljivoga, ali znanstveno utemeljenoga filmskopedagoškoga djela završio bih s uvjerenjem da će mu se ispuniti želja koju je izrazio u Proslovu: "Veselilo bi me ako bi nakon pročitane knjige studenti u kinu vidjeli više, bolje razumijevali film i u njemu, što je ipak najvažnije, još više uživali."

Stjepko Težak