Povodi

Hrvatski animatori u kini

Festival u Hangzhouu

Kao pripadnik zagrebačke škole crtanoga filma i jedan od pionira naše animacije, od 2001. nekoliko sam puta pozivan u Kinu: na otvaranje Škole animiranog filma, na međunarodne forume o razvoju animacije, u žirije na prvim kineskim međunarodnim festivalima animacije — u Pekingu, Changchunu, Changzhouu, Hangzhouu... Ove godine gostovao sam s programom svojih filmova i izložbom grafičkih radova, prvo u travnju u Hangzhouu, blizu Šangaja, a u svibnju u Pekingu.

U Hangzhouu bio sam u žiriju Međunarodnoga festivala animacije, zajedno sa Joan Gratz, oskarovkom iz SAD, i Se-Hyung Parkom iz Južne Koreje te kineskim kolegama. Po njihovu običaju, nakon što žiri u posebnoj dvorani uz videoprojekcije pregleda filmove i podijeli nagrade, održi se na trgu ispred stadiona svečanost u povodu otvaranja festivala animiranoga filma, koja podsjeća na nekadašnje raskošne prvomajske priredbe. Nakon dva dana slijedi svečano zatvaranje festivala s podjelom nagrada u golemoj krcatoj multimedijskoj dvorani, što izravno prenosi televizija.

Posljednjega dana sudjelujemo na sastanku prisutnih predstavnika filmskih festivala iz svijeta, među kojima Midhat Ajanović predstavlja festival u Göteborgu. Vesna govori o zagrebačkom Animafestu, koji ovdje, kao jedan od najvećih i najstarijih, ima posebnu pozornost. Izložba mojih grafičkih radova postavljena je u prostoru golema velesajma, koji je ovaj put posvećen animiranom filmu. Uz likovne izloške, na videu je stalno projiciran program mojih crtanih filmova.

Danijel Šuljić i Bordo u Kini

Nakon mjesec dana put u Peking, na prvi Međunarodni festival studentskih animiranih filmova, u okviru BBI-a (Beijing Broadcasting Instituta), danas CUC-a (Communications University of China), koji ujedno slavi pet godina svoje škole animacije (na čijem smo otvaranju 2001. bili gosti). Ovdje sam također bio član međunarodnog žirija, koji je, kako rekosmo, radio na kineski način, u posebnoj dvorani s videoprojekcijama. I ovdje je završnu večer s podjelom nagrada prenosila televizija; jednu od nagrada predao sam ja kao član žirija, a Vesna drugu, kao glavna tajnica ASIFA-e.

U projekcijskoj dvorani Škole bila je postavljena izložba mojih grafičkih radova, uz neprekidno prikazivanje programa mojih filmova.

U većoj, prepunoj dvorani Škole prikazali smo program novije zagrebačke animacije. Tom prigodom razgovarao sam sa studentima o svom radu, zagrebačkoj animaciji te o Animafestu, dok je Vesna govorila o novoj generaciji zagrebačke škole animiranog filma. Oboje smo za vrijeme festivala dali više izjava za medije.

Jedno popodne bili smo neplanirano pozvani u privatni, obiteljski studio animiranoga filma, koji se bavi isključivo autorskim filmom, a bez ikakve financijske pomoći države. Izvrstan film koji su nam prikazali rađen je u stilu kineskoga drvoreza i već je osvojio nagradu u Tokiju. Nakon toga bili smo gosti na privatnoj večeri kod jednog od suradnika. Spontani razgovor uz izvrsna jela, prvi put u privatnom kineskom stanu, nećemo nikada zaboraviti.

Vesna Dovniković s kineskim novinarima

U Hangzhouu i Pekingu prikazan je ovaj program mojih crtanih filmova:
Ceremonija (1965), Znatiželja (1966), Krek (1967), Ljubitelji cvijeća (1970), Putnik drugog razreda (1973), N. N. (1976), Škola hodanja (1978), Jedan dan života (1982), Uzbudljiva ljubavna priča (1989).

U programu zagrebačke animacije prikazani su filmovi: Ciganjska i Silencium Marka Meštrovića i Davora Međurečana, U blizini grada Joška Marušića, Kućica na drvetu Darka Kreča, Svaki dan za sebe, nikad zajedno i Duplex Gorana Trbuljaka, Složeni predosjećaj Dušana Gačića, Plasticat i Leviathan Ivana Bogojevića Naratha, Soldat Davida Peroša, Longing Tomislava Gregla i Flof Davida Peroša.

Forum u Changchunu

U rujnu (15-18. rujna 2006) ponovno sam sa suprugom Vesnom Dovniković putovao u Kinu, ovaj put u šestmilijunski Changchun na sjeveru Kine, na međunarodni Forumu animiranog filma.
Kina nastavlja važne aktivnosti na polju intenziviranja svojih obrazovnih i proizvodnih potencijala u filmskoj animaciji, što je službeno, u sektoru kulture, programirano u novom nacionalnom petogodišnjem planu. Cilj je uključiti Kinu u svjetsku animacijsku konkurenciju. u umjetničkom i industrijskom pogledu. Zbog toga u novom mileniju, osim otvaranja i širenja škola animacije (sa zastrašujućim brojem studenata), ugošćuju i istaknuta imena iz svijeta animiranog filma — umjetnike, organizatore i publiciste — koja mogu pomoći iskustvom. Zagrebačka škola animiranog filma u tome zauzima vrlo istaknuto mjesto. Nedavno je Kina postala član ASIFA-e, međunarodne asocijacije animiranog filma, što je predstavlja jedan od njihovih putova u izlazak (povratak) u svijet. U tome se ističu gradovi Peking, Changzhou, Hangzhou, Shanghai i Changchun na sjeveru Kine.

Sudjelujući na Forumu zajedno sa suprugom Vesnom Dovniković, govorio sam o svom radu na animaciji i u dvjema projekcijama (za Forum i za studente tamošnjeg koledža) pokazao programe svojih filmova. Vesna je, kao predsjednica hrvatske ASIFA-e, prikazala suvremenu situaciju u hrvatskoj, zagrebačkoj animaciji te prikazala dva novija filma (različitih tehnika): Svaki dan za sebe, zajedno nikad Gorana Trbuljaka i Levijatan Simona Bogojevića Naratha. Na Forumu je sudjelovao i treći hrvatski filmaš — Daniel Šuljić, koji je predstavio austrijsku animaciju, jer tamo živi i radi.

Na završnoj priredbi stranim sudionicima uručene su povelje gostujućih profesora umjetničkog koledža Jilin, a mi smo primili i službeni poziv da budemo savjetnici Animacijskog obrazovnog i industrijskog centra pokrajine Jilin.

Na kraju Foruma strani gosti posjetili su japanski Studio animiranog filma u Kini Osamu Tezuke. U velebnoj zgradi, s vrtom, restoranom za namještenike i minijaturnim zoološkim vrtom, kineski animatori rade suradničke poslove za potrebe centrale u Japanu. Kinezi, dakle, osim zadovoljavanja potreba svoje umjetničke i komercijalne proizvodnje u animaciji, stručni rad sve većeg broja svojih animatora i suradnika izvoze i u druge zemlje.

Borivoj Dovniković - Bordo