Preporučena literatura
I. Temeljna literatura
(koju bi svaka školska knjižnica trebala imati)
A. Enciklopedije i leksikoni
Filmska enciklopedija I., II. (glavni
urednik Ante Peterlić), JLZ ’Miroslav Krleža’, Zagreb,
1986/1990.
Riječ je dvotomnom enciklopedijskom izdanju najviše vrijednosti
i pouzdanosti, s rijetkom obuhvatnošću i cjelovitošću u svjetskom
lekiskografskom kontekstu. Obrađuju se temeljni filmološki
i tehnički pojmovi filma, filmske vrste i institucije filma,
pojedine nacionalne kinematografije, pojedini filmski autori
(redatelji, glumci, scenaristi, snimatelji, scenografi, glazbenici)
te neki od najznačajnijih teoretičara i kritičara. Enciklopedija
je bogato ilustrirana, s brojnim dijagramatskim i tabelarnim
prikazima.
Filmski leksikon, (ur. Bruno Kragić, Nikica Gilić), LZ ’Miroslav
Krleža’, 2003.
Leksikon je zamišljen kao jednotomna ažurirajuća nadopuna Filmskoj
enciklopediji. Ponajprije obrađuje filmske autore
(redatelje, glumce, snimatelje..; posebna je pažnja posvećena
novijim autorima); donosi i interpretativne natuknice
o pojedinim povijesno, umjetnički i kulturno važnim filmovima
(što Enciklopedija nije
imala), te obradu oko 500 ključnih filmoloških pojmova.
U izradi leksikona surađivali su najznačajniji hrvatski
filmolozi i filmski kritičari. Moguće je pretplatiti
se unaprijed. Leksikon je ilustriran (crnobijelo i u
boji).
B. Povijesti i pregledi hrvatskog filma, filmografije
Vjekoslav Majcen: Filmska i video zbirka Hrvatskog
filmskog saveza: 1954.-1993., Hrvatski filmski savez,
Samobor, 1994.
Filmografski pregled filmske i video arhive Hrvatskog filmskog
saveza. To je, zasad, najpotpunija filmografija hrvatskog
neprofesijskog filma.
Vjekoslav Majcen: Hrvatski filmski tisak; do 1945. godine, Hrvatski
državni arhiv — Hrvatska Kinoteka, Zagreb, 1998.
Pionirska monografija posvećena hrvatskoj filmskoj periodici.
Ocrtava profile časopisa, okolnosti u kojima su izlazili,
interpretaciju važnih tekstualnih priloga. Iznimno su dragocjene
filmskopovijesne napomene o hrvatskom filmu i značajkama
povijesnih razdoblja. Kao prilog knjizi je dan antologijski
izbor važnijih tekstova o filmu objavljivanih u časopisima
tog razdoblja.
Vjekoslav Majcen: Obrazovni film. Pregled povijesti hrvatskog obrazovnog
filma, Hrvatski državni arhiv — Hrvatska Kinoteka, Zagreb, 2001.
Također pionirska monografija. Uvodno raščišćava pojam
obrazovnog filma i različite podvrste, daje kratki pregled
razvoja obrazovnog filma u svijetu, a onda se koncentira
na uvjete i moduse razvoja ideje obrazovne i odgojne uporabe
filma, začetke proizvodnje te vrste filmova i njezino granjanje
sve do najnovijeg vremena. I ova je monografija puna bogatih
povijesnih podataka o kinematografiji u Hrvatskoj, a po
srijedi je i svojevrsna kulturna povijest Hrvatske dvadesetog
vijeka.
Enes Midžić, O slici pokretnih slika.../Kadar I stanje kamere, Areagrafika,
Zagreb, 2004.
Teme knjige pripadaju području snimateljske i redateljske
sintakse. Nastoji ih se prikazati kroz temeljen oblikovne
i stvaralačke pretpostavke realizacije pokretnih slika
sa stanovišta filmskog i elektroničkog snimanja, tj. iz
pozicije snimatelja, a mimo teorijskih postavki koje objašnjavaju
kadar i stanja kamere iz vizure strukturiranja i strukture
filmskoga djela.
Irena Paulus: Glazba s ekrana: Hrvatska filmska glazba od 1942. do 1990.
godine, Hrvatsko muzikološko društvo i Hrvatski filmski savez, Zagreb,
2002.
Knjiga sabire studije filmskih kompozitora, uglavnom onih
nakon 1945. Istodobno daje njihove portrete, analizira
njihov glazbeni stil, ali i minuciozno analizira glazbena
rješenja u pojedinim filmovima. Kako su glazbenici kronološki
poredani, to je ujedno i svojevrsna povijest filmske glazbe
u Hrvatskoj. Njezine analize glazbe u hrvatskim filmovima
mogu korisno poslužiti u nastavnoj obradi tih filmova filmiva.
Ivo Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj:1896.-1997., Nakladni
zavod Globus, Zagreb 1998.
Jedina cjelovita povijest hrvatskog
filma od početaka do konca milenijuma, kapitalni priručnik
iz povijesti.. Obrađuje podjednako društveno-političke
okolnosti pod kojima se razvijao film, daje protrete istaknutih
redatelja, kritički obrađuje i pojedine istaknute filmove.
Knjigu prati i filmografija cjelovečernjih i srednjometražnih
igranih filmova. Pisana je živim pripovijednim stilom,
te se sa zanimanjem čita.
Hrvoje Turković i Vjekoslav Majcen: Hrvatska kinematografija, povijesne
značajke, suvremeno stanje, filmografija (1991-2002), Ministarstvo kulture,
Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2003.
Knjiga je jedinstven i iscrpan pregled suvremenog stanja
hrvatske kinematografije. Sadrži uvodni povijesni pregled
uvjeta pod kojima se razvijao hrvatski film, popraćen polemikom
s prevladavajućim niposaštavanjem hrvatskog filma. Središnji
dio knjige čini istraživački pregled nad ključnim komponentama
kinematografske situacije u drugoj polovici 1990-ih godina
(zakonodavstva, temeljnih državnih nadleštava, proizvodnih
prilika, distribucije, prikazivalaštva; filmskog obrazovanja,
filmskih udruge, nakladništva). Priložena je i Filmografija
hrvatskog filma od 1991.-2002. te obuhvatni adresar (izvori
informacija o hrvatskoj kinematografiji, bibliografija,
spisak zakona i uredaba, međunarodne uključenosti, državnih
tijela, proizvodnih poduzeća, umjetničkih organizacija,
distributera, televizijskih postaja, festivala i revija,
kina, nekomercijalnih prikazivača, arhiva, viših studija
i obrazovnih seminara, udruga, kinoklubova, časopisa i
godišnjaka).
Zagrebački krug crtanog filma, građa za povijest hrvatske
kulture (urednik Zlatko Sudović), almanah I.-IV., Zavod za kulturu Hrvatske,
Zagreb film 1978.-1986.
Četiri knjige donose bitnu građu iz povijesti zagrebačkog
crtanog filma. (1) Prva knjiga daje iscrpnu povijest crtanog
filma (Ranko Munitić), filmografiju do 1978, nagrade, leksikon
crtanofilmskih djelatnika, uz obilne dokumentacijske ilustracije.
(2) Druga knjiga donosi odabrane scenarije i knjige snimanja
crtanih filmova zagrebačke škole. (3) Treća knjiga donosi
izbor napisa o filmovima i autorima zagrebačkog crtanog
filma objavljivanim po periodici (od 1951-1972). (4) Četvrta
knjiga u vidu ’almanaha’ pokriva razdoblje od 1972-1982:
kronologiju četiri zagrebačka poduzeća s crtanofilmskom
proizvodnjom (Zagreb filma, Filmoteke 16, Adria filma i
Jadran filma), Filmografiju toga razdoblja, nagrade; potom
blok izabranih scenarija i knjiga snimanja iz tog razdoblja
te izbor napisa o crtanim filmovima tog vremena. Dragocijen
izvor podataka i sudova o pojedinim crtanim filmovima,
korisnih pri nastavnoj analizi.
C. Filmska teorija
Ante Peterlić: Osnove teorije filma, Hrvatska
sveučilišna naklada, Zagreb 2000.
Ključni filmološki udžbenik, temelj za svaku nastavu filma.
Obrađuje zamjedbene i općedoživljajne temelje filmskog
zapisa i njegovih vrsta, temeljne oblike filmskog zapisa
(temeljne pojmove tzv. ’filmskog jezika’) uz posebna poglavlja
o zvuku i montaži, te najzad o načelima i čimbenicima ustraojavanja
cjeline filmskog djela.
Hrvoje Turković: Umijeće filma, esejistički uvod u film i filmologiju, Hrvatski
filmski savez, Zagreb 1996.
U kratkim, pristupačno pisanim esejima, tu se obrađuju
neki pojedinačni filmski postupci (npr. elipsa, pretapanja,
dubinska mizanscena, opisne sekvence, odijevanje, perspektiva
pripovijedanja, montažne varke i dr.) a na primjerima pojedinih
filmova; potom pitanje fikcionalnosti (igranofilmskosti)
i dokumentarizma; razmatraju se različiti tipovi filmova
i njihove ključne značajke; odnos književnosti i filma;
pojedine i globalne značajke televizije i njezina funkcioniranja,
te kulturološki kontekst u kojem se primaju filmovi i televizijske
emisije.
Hrvoje Turković: Teorija filma. Prizor, montaža, tematizacija, Meandar,
Zagreb, 2000 (2. izd.)
Temeljni je cilj knjige nanovo protumačiti tradicionalna
shvaćanja o prirodi filma i o ’gramatičkim’ vidovima gradnje
filma u svjetlu najnovijih shvaćanja spoznajne psihologije
(’kognitivizma’). Uvodno se tumače dva tipa tradicijskih
teorijskih pristupa (’gramatičkog’ i ’estetičkog’), daje
se novo tumačenje tradicionalnog shvaćanja o ’iluzionističnosti’
odnosno realističnosti filmske slike (odnosno o prikazivalačkoj,
mimetičkoj prirodi filma), a podrobnije se razjašnjava
logika montažne gradnje filma, osobito one tzv. ’neprimjetne
montaže’ narativnog filma. Za nastavnu primjenu osobito
su korisna poglavlja ’pojam prizora i točke promatranja’
te dio ’Scena i unutarscenski kontinuiteti’.
David Bordwell, O povijesti filmskoga stila, Hrvatski filmski savez,
2005.
Prijevod djela jednog od najutjecajnijih
filmskih povjesničara i teoretičara današnjice, izvorno
objavljenog pod naslovom On
the History of Film Style, u nakladi Harvard University
Pressa, Cambridge, 1997.
David Bordwell ovdje pokazuje kako su proučavatelji filma
pokušali objasniti postojanost stila i njegove mijene u
povijesti filma. Pomno proučava teorije stila Andréa Bazina,
Noëla Burcha i drugih povjesničara filma. Time slavi stoljeće
filma spajajući rasprave o filmskim klasicima poput Rođenja
nacije i Građanina Kanea s analizama novijih
filmskih uspješnica poput Ralja i Lova na Crveni
oktobar. Sagledavajući prinos podjednako onih cijenjenih
kao i zanemarenih redatelja, Bordwell razmatra rano filmsko
stvaralaštvo, dostignuća nijemoga filma, razvoj Hollywooda
te napretke što su ih u novije vrijeme postigle europske
i azijske kinematografije.
D. Filmska teorija, metodika
nastave, radioniČki priručnici
Borivoj Dovniković: Škola crtanog filma, Prosvjeta,
Zagreb 1996.
Knjiga je svjetski najpristupačniji i najdetaljniji priručnik
za izradu crtanog filma. Pisan rukom uz bogate i didaktički
izvrsne ilustracije nezamjenjiv je za sve koji uče i podučavaju
još uvijek temeljnoj tzv. cel-animaciji. Knjiga daje uvid
u sve ključne faze izrade i tehnološkog temelja izrade
crtanog filma, razjašnjava sve temeljne pojmove animacije.
Popraćena je iznimno korisnim pojmovnim kazalom, te se
može koristiti kao priručno pomagalo za rješavanje zadataka
i poteškoća pri izradi crtanog filma.
Lew Hunter: Scenarij 434, prev. Martina Aničić, Antibarbarus, Zagreb,
1998.
Jedini priručnik o scenariju trenutno raspoloživ na hrvatskom
jeziku. Pregledan i vrlo instruktivan priručnik o pisanju
scenarija, s mnogo praktičnih savjeta, od onih vrlo tehničkih
(kako da izgleda scenarij i koji su modaliteti u kojima
se on predočava), do sadržajnih (kako dolaziti do ideje,
kako planirati narativnu stukturu filma i dr.).
Mira Kermek: Djeca — film, priča i pjesma, Školske novine, Zagreb
1994.
Pregledna analiza oblika i metodičkih vidova dječjeg stvaralaštva
i organiziranja dječjih filmskih družina.
Joško Marušić: Alkemija animiranog filma, Meandar, Zagreb, 2004.
Knjiga se sastoji od dva tipa tekstova. Jedan, ključni
tip, jesu priručnički instrukcijski tekstovi u kojima se
savjetodavno opisuju pojedini tipovi animacijskih postupaka,
te tehnoloških i gospodarskih uvjeta za njihovo ostvarenje
Štekstovi Marušića o tehnologiji animacije, te tekstovi
Kreča, Petričića, Vaskova i Štalteral. Drugi dio tekstova
pokušava dati estetski, kultumo-povijesni i socijalni kontekst
pojave animiranog filma, a posebno hrvatske animacije i
stvaralačke prakse filma.
S jedne strane, knjiga može služiti kao udžbenik (ponajprije
dijelovi o proizvodnji crtanoga filma), dok povijesni dijelovi
imaju priručnička obilježja, a sve može poslužiti studentima
Akademije likovnih umjetnosti, Akademije dramskih umjetnosti,
studentima Filozofskog fakulteta, djelatnicima profesionalcima
u animacijskoj proizvodnji, u kino i video klubovima.
Krešimir Mikić: Film u nastavi medijske kulture, Educa, nakladno
društvo, d.o.o. 2001.
Obuhvatan priručnik pokriva većinu područja važnih za nastavu
filma: teorijski pregled osnova filma (filmske slike, odnosa
filma i drugih umjetnosti, filmskih izražajnih sredstava,
filmskih rodova i vrsta); kratki povijesni pregled razvoja
filma; pregled procesa nastanka filma; a potom posebno
razrađuje pedagoške i metodičke pojmove (načelne probleme
dječjeg razumijevanja filma, odnosa mladih i medija, i
utjecaja okolnih shvaćanja na djecu, te pitanja nastavne
i izvannastavne aktivnosti vezane uz film. Knjiga ima niz
korisnih dodataka (popis literature, najznačajnijih filmskih
djela, rječnik filmskih pojmova, matricu za analizu filma,
te indeks).
Krešimir Mikić: Medijska kultura (udžbenici za 5, 6, 7. i 8. razred),
Školska knjiga, Zagreb, 2004.
Udžbenici K. Mikića Medijska kultura temeljeni su
na zadacima medijske kulture u obrazovanju učenika za virtualni
i digitalni svijet današnjice, ali i sutrašnjice. Programski
sadržaji medijske kulture aktualizirani su (primjerice,
izborom novijih filmova), ali i korigirani u tom smislu
da su u središte interesa stavljeni vizualni mediji, a
sve je prilagođeno interesima učenika i njihovu medijskom
iskustvu.
Stjepko Težak: Metodika nastave filma, Školska knjiga, Zagreb 2002.
Drugo, ponešto prepravljen i osuvremenjeno, izdanje ključnog
priručnika iz metodike nastave filma u školama gdje je
film općim predmetom. Knjiga ima dva glavna dijela: prvi
daje teorijske temelje (ishodišta) nastave filma, a u njemu
se razrađuje bit i svrha nastave filma s podrobnim pregledom
temeljnih pedagoških problema u suočavanju s filmom, potom
ključni čimbenici filmskog odgoja i obrazovanja, te pitanja
vezana uz koncipiranje i izvedbu nastave filma. Ostatak
knjige posvećen je demonstriranju — na pojedinačnim primjerima
filmova — mogućih pristupa pojedinim vidovima filma. Knjiga
korisna nadasve za obrazovanje nastavnika za filmsku nastavu,
ali i kao stalan priručnik uz rješavanje pojedinih nastavnih
zadataka i problema.
E. Filmske interpretacije
Midhat Ajanović: Animacija i realizam / Animation
and Realism Midhat Ajanović, Hrvatski filmski savez,
Zagreb, 2004.
Šest studija — o filmskom realizmu, o crtanom realizmu
Walta Disneya, o fenomenu zagrebačke škole crtanoga filma,
srednjoeuropskoj animaciji, Johnu Griersonu i animaciji,
te japanskim anime filmovima — pisanih poletnim stilom,
popraćenih pravim bogatstvom podataka, daju i širok i dubok
pogled na ključne povijesne trendove svjetskog animiranog
filma. Riječ o vrhunskoj interpretativnoj prozi, ključnom
prilogu svjetski važnom promišljanju animacije, knjizi
podjednako korisnoj i poticajnoj stručno animacijskoj,
ali i široj kulturnoj zajednici.
Knjiga je tiskana dvojezično, na hrvatskom i engleskom
jeziku, funkcionalno je ilustrirana i opremljena nezaobilaznim
indeksom navedenih filmova i imena.
Irena Paulus: Brainstorming: zapisi o filmskoj glazbi, Hrvatsko društvo
filmskih kritičara, Moderna vremena, Zagreb, 2002.
Knjiga je primjer živog interpretativnog pristupa filmskoj
glazbi uglavnom filmovima s repertoara. U prvom dijelu
donosi eseje posvećenim nekim ključnim povijesnim filmovima
i filmskih vrstama (npr. Psihu, Vrtoglavici, Odiseji
u svemiru, SF-u), a u većem dijelu donosi osvrte
na filmsku glazbu i njezinu funkciju u aktualno prikazivanim
filmovima. Tekstovi su pisani čitko, s dobrom mjerom pristupačne
stručnosti. Glazba se tumači sa stajališta njezine funkcije
u narativnom ustrojstvu, pa su posrijedi i analize strukture
obrađivanih filmova. Knjiga je posebno korisna za tematiziranje
suvremenih filmova u nastavi.
Ante Peterlić: Studije o 9 filmova, Hrvatski filmski savez, Zagreb,
2002.
Knjiga interpretacija — potankih analiza nekih od povijesno
ključnih filmova (M, Pravilo igre, Građanin Kane, Vrtoglavica,
Rio Bravo, Do posljednjeg daha, Prošle godine u Marienbadu,
Osam i pol, Odiseja u svemiru). Uzor su intepretativnog
pristupa pojedinom filmu, a ujedno i izvor bogatih podataka
o autoru, kulturnom kontekstu, povijesnom razvoju pojedinih
motiva te o stilskim odrednicama i filma, i autora i razdoblja.
Ante Peterlić, Déjá-vu: zapisi o prošlosti filma; Matica hrvatska, Zagreb,
2005. ISBN
Knjiga okuplja kolumne koje je Ante Peterlić objavljivao
u dvotjedniku za kulturu Vijenac, a pisane su u
povodu ponovnog prikazivanja antologijskih filmova u kinu
ili na televiziji, autorskih retrospektiva, važnih obljetnica
ili smrti istaknutih filmaša. Kolumne su poredane kronološki
— ne po redu objavljivanja, nego po povijesnom redoslijedu
pojave filmova i filmaša o kojima je riječ. Konkretan filmski
primjer autoru služi kao povod da se nešto kaže o širem
fenomenu, njegovoj pretpovijesti, postanku i evoluciji,
da ga usporedi sa sličnim ili istodobnim pojavama, ne samo
u filmu nego u književnosti i drugim umjetnostima.
Zoran Tadić: Sto godina filma i nogometa, Hrvatska kulturna zaklada,
HKZ — Hrvatsko slovo, Zagreb, 2003.
Knjiga se sastoji od feljtona u kojima se sa sugestivnog
osobnog stajališta pristupa dvjema ljubavima Zorana Tadića:
nogometu i filmu. Filmski tekstovi dodiruju niz tema iz
povijesti filma, daju portrete pojedinih stvaralaca, osobne
fascinacije pojedinim povijesnim i suvremenim filmovima,
bave se i načelnim pitanjima filma, razvoja filmskih stilova
i odnosa javnosti prema filmu, a pokušavaju dinamično tematizirati
pojedine kulturološke aspekte suvremenosti. Čitko i zanimljivo
štivo, riznica ideja kako oživjeti pristup filmu.
Hrvoje Turković: Suvremeni film. Djela i stvaratelji, trendovi i tradicije,
Znanje, Zagreb, 1999
Zbirka esejističkih pristupa filmovima s repertoara prve
polovice 1990-ih (mnogi još uvijek raspoloživi u videotekama),
ali i profilima nekih povijesnih stvaralaca, opusa i pojedinih
filmova. U sklopu analiza, razbistravaju se mnoga pitanja
stila (npr. klasičnog, modernističkog i postmodernističkog
stila), pitanja narativnog strukturiranja filma, a na konkretnim
se primjerima razjašnjavaju mnogi važni filmski pojmovi.
Knjiga je popraćena pojmovnim i nazivno-imenskim kazalom
koje omogućava pretragu prema tematskom interesu
E. Monografije
Ante Babaja, (grupa autora, ur. Ante
Peterlić, Tomislav Pušek), Nakladni zavod Globus,
Zagreb, 2002.
U seriji knjiga o najvećim hrvatskim filmskim redateljima
ova je koncipirana donekle osobito. Uz dva eseja i razgovor
s autorom što daju pregled ukupnog opusa Babaje i njegovih
osnovnih autorskih odlika (Ante Peterlić, Hrvoje Turković
te razgovor Damira Radića i Vladimira Svera), ostatak je
tekstova posvećen pojedinim komponentama Babajina opusa:
ulozi adaptacija proza Slobodana Novaka, o slikovnom stilu
Babaje, te o glazbi u njegovim igranim filmovima. Uz filmografske,
biografske i bibliografske podatke, tu su i neki od krakterizirajućih
suvremeničkih reakcija na Babajine filmove (Ranko Marinković,
Nenad Polimac, Mihovil Pansini, Slobodan Novak).
Krešo Golik, autor Petar Krelja, Hrvatski državni arhiv —
Hrvatska Kinoteka, Zagreb, 1997.
Monografija sadrži veliku studiju Petra Krelje o stvaralaštvu
Kreše Golika, tri temeljita biofilmografska razgovora s
Krešom Golikom, te zbirkom suvremeničkih osvrta na Golikove
filmove i aspekte tih filmova. Uz to su priloženi obvezatna
sažeta biografija, filmografija Kreše Golika te bibliografija
radova o njemu.
Tomislav Gotovac (Urednici Aleksandar Battista Ilić, Diana
Nenadić), Hrvatski filmski savez, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2003.
Gotovac je jedna od najvećih stvaralačkih ličnosti na avangardnom
krilu hrvatske umjetnosti, podjednako filma i likovnih
umjetnosti. Knjiga okvirno donosi (na hrvatskom i na engleskom)
dva velika eseja, jedan Jerka Denegrija o ključnoj likovno-kulturnoj
važnosti i pionirstvu Gotovčevih akcija, peformansi i djela,
a drugi, Hrvoja Turkovića, o filmskom prinosu Gotovca filmsko-eksperimentalističkoj
tradiciji, te o temeljnim osobinama njegova stvaralaštva.
Ova dva eseja dopunjena su i intrigantnim biofilmografskim
razgovorom s Gotovcem. Središnji dio monografije čini fascinantna
dokumentacija — poput slikovnih monografija — Gotovčevih
akcija, reprodukcija njegovih fotografskih radova, te slika
iz filmova.
Oktavijan Miletić, autori Ante Peterlić i Vjekoslav Majcen,
Hrvatski državni arhiv — Hrvatska Kinoteka, Zagreb, 2000.
Ova se monografija posvećuje jednom od doista rijetkih
filmskih klasika iz međuratnog razdoblja (Prvog i Drugog
svjetskog rata). Temelj su joj dva eseja. Vjekoslav Majcen
oživljava biografske i povijesne okolnosti u kojima je
djelovao Miletić — daje rijedak uvid i u mikro-svijet građanskog
društva kojem je pripadao Miletić, te u ulogu koju je u
kinematografiji Hrvatske odigrao Miletić. Peterlić se osobito
posvećuje filmski očitovanom svjetonazoru Oktavijana Miletića,
dajući uz to intepretativan pregled njegovih ključnih filmova.
Uz veliki biofilmografski razgovor s Oktavijanom Miletićem,
kao dokumentacija je dana rasprava samog Miletića (usporedba
kazališne i filmske umjetnosti), sjajan esej Ljubomira
Marakovića o Lisinskom, te Branka belana o Miletiću
kao autoru i snimatelju. Također je priložen Miletićev
memorarski zapis; filmografija i podaci o nagradama i priznanjima.
F. Monografije o filmskim klubovima
Mira Kermek: Škola animiranog filma, Čakovec,
1975.-2000., Hrvatski filmski savez, Zagreb 2000.
Ova monografija daje povijest razvoja ove ’škole’ — važne
i u Hrvatskoj ali i svjetski poznate — kojoj je ključni
artikulator i nositelj bio Edo Lukman, te pregled razvoja
metodologije radioničkog rada Lukmana. Monografija je popraćena
filmografijom filmova napravljenih u ŠAFu.
Mirko Lauš: Trideset godina Kinokluba Slavica, Hrvatski filmski savez,
Zagreb 1995.
Ova monografija daje povijest razvoja Kinokluba Slavice,
kratki povijesni pregled hrvatskog dječjeg filmskog stvaralaštva,
osvrt na rad voditelja Kluba Mirka Lauša. Monografija je
popraćena s bibliografijom napisa o radu Kluba, popisom
članova Kluba, i filmografijom filmova napravljenih u Klubu.
II. Časopisi:
Hrvatski filmski ljetopis
Tromjesečnik (4 broja godišnje), oko 240 str., fotografije,
sažeci na hrvatskom i engleskom.
Uredništvo: Nikica Gilić, Bruno Kragić (glavni urednik),
Katarina Marić (kino i video repertoar), Tomislav Šakić
(izvršni urednik), Ivo Škrabalo, Hrvoje Turković (odgovorni
urednik).
Izdaje se na temelju potpore Ministarstva kulture RH i
Gradskog ureda za kulturu, Grad Zagreb
Ministarstvo prosvjete i športa otkupljuje dio naklade
Ljetopisa koji se dostavlja srednjim školama.
Časopis se (zbog zatvorenosti knjižarske i novinske distribucije
časopisima) pretežito distribuira pretplatom.
Adresa: Hrvatski filmski savez, Zagreb, Tuškanac 1 (tel.:
01/48 48 771; fax.: 01/48 48 764).
Hrvatski filmski ljetopis jedini
je časopis u Hrvatskoj koji sustavno
njeguje studijski, istraživački i teorijski pristup filmu,
često u tematskim blokovima veličine
omanje knjige (kognitivna teorija filma,
emocije i film, filmska montaža, dokumentarni
film, filmska glazba, filmsko snimanje,
digitalni film, videoumjetnost i dr.),
pretežito domaćih autora, ali i ključnih
prijevoda svjetskih filmologa. Objavljuje
studijske biofilmgrafske razgovore
sa važnim autorima hrvatskog filma,
povijesne i filmografske obrade hrvatskog
filma, leksikografije filmaša; prati
kulturnu politiku na području hrvatskog
filma. Donosi i redovite osvrte na
sve filmove na repertoarima hrvatskih
kina, preglede festivala, te interpretacije
aktualnih filmova, autora i trendova.
U svojih 9. godina izlaženja, časopis je privukao suradnju
preko 120 izvornih autora, pisaca o filmu, pretežito domaćih,
ali i stranih.
Zapis
Tromjesečnik (4 broja godišnje), oko 70 str., fotografije,
sadržaj na hrvatskom i engleskom.
Uredništvo: Krešimir Mikić, Diana Nenadić (glavna urednica),
Duško Popović i Vera Robić-Škarica
Distribuira se prema predbilježbama.
Adresa: Hrvatski filmski savez, Zagreb, Tuškanac 1 (tel.:
01/48 48 771; fax.: 01/48 48 764).
Zapis je izvorno bio internim
biltenom Hrvatskog filmskog saveza obavještavajući o djelatnostima
HFS-a i njezinih članica, ali već više godina ima profil
autonomnog časopisa (uz zadržavanje biltenskih priloga).
Posebnu pažnju posvećuje neprofesijskom filmskom stvaralaštvu
(djece i odraslih, klubovima i individualnim stvaraocima),
festivalima i posebnim priredbama, donosi napise posvećene
teoriji medijske i općenito vizualne kulture, metodici
filmske nastave, osobito prati alternativno filmsko i videostvaralaštvo,
prati nove tehnologije na audiovizualnom području, donosi
važne prijevode o temama medijske kulture te o važnim filmskim
stvaraocima.
Oba časopisa mogu se naručiti u Hrvatskom filmskom
savezu, Dalmatinska 12, 1000 Zagreb, (tel.: 01/48 48
771; fax.: 01/48 48 764).; E-mail: diana@hfs.hr; vera@hfs.hr
*** ***
|
