Klubovi

Klubu u Pitomači ime njegova osnivača: Mirko Lauš

Pitomača je više od tri desetljeća bila najpoznatije selo ili malo mjesto na svijetu, zahvaljujući radu Mirka Lauša i Kinokluba Slavica. Više stotina filmova koje su pitomačka djeca pod vodstvom Mirka Luša snimila tih godina osvajali su brojne nagrade i priznanja na najvećim svjetskim smotrama i festivalima dječjega filma, a Lauš je golemo iskustvo u radu s djecom nesebično prenosio kolegama i polaznicima brojnih seminara i filmskih škola.

S odlaskom Mirka Lauša u mirovinu gasi se aktivnost Kinokluba Slavica, koji ipak formalno nije nikada prestao s radom. Na dane slave idućih će godina podsjećati tek učionica u staroj zgradi pitomačke osnovne škole, u kojoj Mirko Lauš drži pokale, statue, medalje, plakate, stare filmske kamere i drugu opremu kojom su se članovi Kinokluba Slavica služili tijekom trideset godina. I knjiga Kinoklub Slavica, koju je napisao, sabravši u njoj obilje dokumenata i podataka o slavnih trideset godina rada.

U lipnju ove godine, nakon desetak godina stanke, u Pitomači je osnovan Foto-videoklub Omega kao svojevrstan nastavljač rada Kinokluba Slavica, a Mirko Lauš, već vidno bolestan i slab, sudjelovao je na osnivačkoj skupštini i dao svoju potporu inicijativi osnivača. Dva mjeseca poslije gospodin Mirko Lauš umire.

Mirko Lauš

U Pitomači je u četvrtak, 24. studenoga 2005, održana skromna svečanost kojom su članovi obitelji, kolege i prijatelji Mirka Lauša odali počast njegovu dugogodišnjem radu u osnovnoj školi i u Kinoklubu Slavica. O Mirku Laušu govorile su Mira Kermek Sredanović i Vera Robić Škarica, a prikazan je i četrdesetominutni dokumentarni film Ne živi čovjek samo o kruhu, autora Zdravka Jakupeca, o životu i djelu gospodina Lauša. Laušev je otac znao često izgovoriti baš tu rečenicu, a Mirko Lauš usvojio ju je kao životni moto i nije se nikada prestao ponašati u skladu s njezinom porukom. Lauš je proveo najveći dio radnoga vijeka kao profesor hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Petra Preradovića u Pitomači, i za svoj je pedagoški i prosvjetarski rad nagrađen između ostaloga i Filipovićevom nagradom. Bavio se i novinarstvom, otkrivao mlade talente, posebno u likovnoj kulturi, pisao kritike, organizirao kazališne predstave. Tih i miran, a iznad svega uporan, uspio je pokrenuti mnoštvo događanja u Pitomači, od kojih su neka, barem u sjećanjima njegovih bivših učenika, školskih kolega, roditelja i svih stanovnika toga podravskog gradića prisutna i danas.

Ipak, poznavatelji dječjega neprofesijskog filmskog stvaralaštva najviše ga pamte po Kinoklubu Slavica. Osnovan daleke 1957, kao Pionirska filmska grupa pri Osnovnoj školi u Pitomači, pod Lauševim je vodstvom taj amaterski dječji filmski klub ubrzo po osnutku stao osvajati brojne nagrade i priznanja na domaćim i stranim smotrama i festivalima dječjega filmskog stvaralaštva. Po priznanju osvojenu 1963, poznatu kao Kup Slavica, skupina od 1964. godine mijenja ime i ubuduće djeluje pod nazivom Kinoklub Slavica. Idućih trideset godina Kinoklub Slavica postaje domaćim, a sve više i svjetskim središtem dječjeg filmskog stvaralaštva.

U Pitomači Lauš pokreće i FEDAF, kao godišnju smotru dječjega filmskog stvaralaštva bivše Jugoslavije, stvara vlastitu izvornu metodu rada s djecom i nameće se kao nezaobilazni voditelj brojnih filmskih radionica, autor publikacija i predavač na medijskim školama na kojima sudjeluju ponajčešće njegovi kolege, učitelji hrvatskog jezika iz osnovnih škola širom Hrvatske.

S odlaskom Mirka Lauša u mirovinu dolazi i do sve bržega zaborava njegova rada i uspjeha. Ponavlja se priča o prolaznosti slave i sklonosti vlastite sredine da potisne svoje vrijednosti i velikane i opet utone u sivilo prosječnosti. U nekadašnjem muzeju Kinokluba Slavica danas je školski frizerski praktikum, a umjesto filmskih plakata i pokala na zidovima su fotografije mladih dama s maštovitim frizurama. Ostavština Kinokluba Slavica sada je smještena u sanducima, u podrumu zgrade, gdje čeka obećane staklene ormare u kojima bi trebala biti izložena javnosti, u zgradi škole ili u Gradskom poglavarstvu Pitomače.

U očekivanju postava stalne izložbe, a na prijedlog gospođe Vere Robić Škarica, tajnice Hrvatskoga filmskog saveza, na ovoj je komemorativnoj svečanosti usvojena odluka kojom se mijenja ime tek osnovanom klubu, pa se sada Foto-videoklub Omega zove Foto-videoklub Mirko Lauš. Nema dvojbe da je cijelim svojim životom i radom gospodin Mirko Lauš zaslužio tu počast i da će pod njegovim imenom djeca i odrasli zaljubljenici u neprofesijsko filmsko i videostvaralaštvo u Pitomači pokušati i ubuduće djelovati na temeljima koje je tako uporno i uspješno gradio tri desetljeća.

Duško Popović