STUDIJE

Film kao znak i sudionik modernizacije

UDK: 791.6:316.422"19"

Film se javio u Hrvatskoj kao jedan od simbola povijesnog procesa modernizacijske – tj. dovođenja postojećeg stanja u sklad s uzorno modernim, a takvim se držalo tehnološki utemeljen napredak prema poboljšanju svih oblika svakodnevnog društvenog života. Film je bio jedan od najočitijih modernih tehnoloških izuma, a svojom je realnom i fascinirajućom prisutnošću, i kompleksnim funkcijama koje je dobivao, jasno otvarao nove modernizacijske mogućnosti na javnokomunikacijskom planu. Film se, npr., izvrsno uključio u masovnokulturnu jezgru modernizacije, razvivši se, uz postojeću tiskanu periodiku, u središnje sredstvo masovnog komuniciranja. Takvim je uspio postati zahvaljujući nekim temeljnim svojstvima: (1) registracijsko-reprodukcijskim temeljima; (2) distributivnošću, mogućnošću da se u kratkom vremenu geografski naširoko distribuira; (3) perceptivnom očiglednošću onog što je nudio i mogućnošću njezine razrade, a time (4) i javnospoznajnom funkcijom koju je dobivao, podjednako u dokumentarističkim i igranofilmskim odvojcima, te (5) javnoobavijesnom funkcijom, koju je dobivao filmskim žurnalima; tome se važno pridružuje i (6) zabavno-imaginacijska funkcija – tj. film se formira kao sredstvo zadovoljavanja maštalačkih i emotivnih funkcija širokog gledateljstva. Ono, međutim, što je film obilježilo kao sredstvo masovnog komuniciranja srodno periodici, a potom i radiju i televiziji, jest, prvo, postojanje širokodostupnog prostornog objekta, medija s kojim se moglo vremenski-prostorno baratati i raspoređivati; drugo, redovitost pojavljivanja što je stvaralo vezujuću naviku u gledateljstva; treće, programska organiziranost i, četvrto, unutarprogramska raznovrsnost što je donosila različite civilizacijske sadržaje i omogućavala različite prezentacijske modalitete (izraženo u formiranju spektra filmskih rodova i žanrova), što je sve imalo velike potencijale u vezivanju i stvaranju masovne publike. Po svemu tome film, barem u svojem ranom razdoblju, doista postao ključnim čimbenikom modernizacije: demokratizacije kulture i participacije u najvažnijem – u javnoj, svjetski, ali i nacionalno relevantnoj, obaviještenosti, te u zajedničkim doživljajnim, spoznajnim i akcijskim vrijednostima.

Hrvoje Turković