IVO ŠKRABALO (1934–2011)

Povijest hrvatske kinematografije kao romansirana biografija

UDK: 741.5(091)(049.3)

Samorazumljivost da u Hrvatskoj postoje knjige koje obrađuju ukupnu povijest hrvatske kinematografije najvećim se dijelom temelji na čak tri povijesti hrvatskog filma koje je napisao Ivo Škrabalo u razmaku od dvadesetak godina, počevši od Između publike i države: povijest hrvatske kinematografije 1896-1980. (1984) koja je postala temeljnim priručnikom za povijest hrvatske kinematografije, potom osuvremenjenog njezinog novog izdanja 101 godina filma u Hrvatskoj, 1896.-1997. (1998), te, najzad, kratke povijesti, zamišljene kao udžbenik i ažurirane do vremena izdavanja – Hrvatska filmska povijest ukratko (1896-2006) (2008). U članku se prati Škrabalova filmska karijera, povijest nastanka prve knjige, političkih prijepora oko nje što su uslijedili. Karakterizira se Škrabalov osobit historičarsko-književnički pristup, temeljen na insajderskoj vizuri, vizuri čovjeka koji je bio aktivan kao redatelj, dramaturg i distributer i poznavao prilike iz prve ruke te na temelju sudioničkih saznanja, ali i na pionirskom arhivskom proučavanja inače zanijekane povijesti hrvatske kinematografije prije socijalističkog kinematografskog projekta nakon Drugog svjetskog rata. Škrabalo je svoj historičarski prinos dopunio knjigom filmskih interpretativnih portreta što istaknutih autora, a što važnih a potisnutih filmskih djelatnika – Dvanaest filmskih portreta (2006).

Janko Heidl