STUDIJE

Znanstvenofantastični film na prijelazu u postmodernu

UDK: 791.221.8:7.038.6

Novija filmska znanstvena fantastika, u rasponu od Istrebljivača (1982) do Mjeseca (2009), omogućuje u ovom radu pokušaj distinkcije filmskog od književnog SF-a temeljem vizualnih odrednica koje se u njima nalaze u spoznajno-estetskoj funkciji pri promatranju zamišljenih alternativnih svjetova. Kako se za razumijevanje suvremene znanstvenofantastične produkcije ovdje opisani kiberpank, kao pojam iznimne teorijske prihvaćenosti i još uvijek kategorijalne aktualnosti, ali i podžanr razmjerno slabe realizacije koja se uglavnom zadržala na industrijskim konceptima i promašila smisao izmijenjene percepcije u internetskoj eri, pokazuje mjestimično nedovoljnim, pokušavaju se ponuditi i druge smjernice za tumačenje raspadajućeg identiteta što ga postmoderno stanje svijesti sa sobom donosi. Zamjetna prije svega svjetonazorski i etički, a manje formalno, postmoderna epoha, anticipirana već u filmovima još uvijek vezanima uz utopijsko/distopijsku i spektakularno/spekulativnu tradiciju (poput THX 1138), bilježi istovremeno transcendiranje i hibridizaciju žanra te pretvaranje pojma SF u nadžanrovski termin opće kulturne teorije. Kao omiljeno sredstvo opisa nove epohe, putem kojega se uvijek iznova nastoje odrediti i postmodernizmu svojstveni stilski postupci, SF i danas ostaje jednom od najvećih filmoloških i književnih rasprava u kojoj konvergiraju brojne teme raznorodnih humanističkih interesa.

Silvestar Mileta