ANIMACIJSKE STUDIJE

Ženska crta britanskog animiranog filma

UDK: 791.228(410):791.633-055.2(091)

U animiranom filmu 1970-ih i poslije, modernistička poetika npr. Zagrebačke škole počinje se doimati zastarjelom, pa stasava čitav niz autorica i autora koji se bave aktualnim društvenim pitanjima, uključujući kinematografsku animaciju kao novi, alternativni medij javne debate. Među brojnim društvenim problemima obrađivanima ponajviše u britanskim i kanadskim filmovima, osobito se ističe tematsko područje neravnopravnosti spolova i položaja žene u društvu. Rad prati i povijest sudjelovanja žena u svjetskom animiranom filmu i povijest afirmiranja specifično ženskih tema u ovom mediju, počevši od Helen Smith Dayton, Lotte Reineger i Mary Ellen Bute, pa sve do Marjut Rimminen i utjecaja produkcije Channel Four (producentica C. Kitson), odnosno autorica kao što su Caroline Leaf, Angela Martin, Candy Guard, Alison Snowden, Karen Watsons i Gillian Lacey. Posebna se pažnja posvećuje Alison De Vere i Joanni Quinn, a spominju se i nebritanske autorice, poput Monique Renault. U sklopu ove je tendencije posebno zanimljivo utjecaj britanske dokumentarističke tradicije (na tragu Johna Griersona), koja se ispreplela s tradicijama animiranog filma i drugih vizualnih umjetnosti, no žene su se u animiranom filmu morale izboriti i za pravo na komediju kao umjetnički izbor, jer su veoma jake bile predrasude o ženskoj duhovitosti. U suvremenoj animaciji, zaključuje studija, nema traga potisnutosti žena.

Midhat Ajanović