ESEJI I OSVRTI

Ovo malo duše

Povodom četiriju filmova Majida Majidija u Ciklusu iranskog filma III, Filmski programi, ožujka 2010.

Članak, na primjeru četiriju filmova prikazanih u Ciklusu iranskog filma III u Zagrebu (Otac, Djeca raja, Boja raja, Baran), etičko-filozofski interpretira specifičnu autorsku poetiku Majida Majidija. Filmove Otac, Djeca raja i Boja raja povezuje specifična dječja perspektiva i simpatetika čija je svrha iskazati poruku kako nikad ne smijemo zaboraviti biti djeca, pa ni u svijetu odraslih. Tri filma – povezana i temom odnosa sina i oca – tematiziraju "odrasle" teme iz perspektive "malenih": što je ta čežnja da se nešto posjeduje, što je želja da pomognemo drugome? Djeca raja tako slijede Kantovu etiku, a Boja raja, Majidijev razgovor s Bogom, Spinozu (Deus Sive Natura) u priči o ocu koji spašava svoju dušu nakon što – u nesreći – spašava svojega slijepog sina koji razgovara s "božanskim stvorenjima". U Ocu je priča postavljena obratno – sin će prihvatiti očuha za oca nakon što od smrti spasi očuha koji ga je tražio izgubljena u pustinji, doslovce u pustinji duše. U filmu Baran Majidi napušta odnos sin/otac, govoreći općenito o Ljubavi pričom o potrazi za djevojkom koja je bila prerušena u mladića; tu se pak kao filozofijski podtekst interpretacije filma postavlja Levinasova etika.

Marijan Krivak