IZ POVIJESTI HRVATSKOGA FILMA

NDH na filmskom festivalu u Veneciji 1942. godine

UDK: 791(497.5)"1942"

Sudjelovanje filmova Nezavisne Države Hrvatske na filmskom festivalu u Veneciji često je u domaćoj filmskoj historiografiji različito tumačena. Ovaj prilog, na temelju novinskih napisa, arhivske građe, sačuvanih filmova i svjedočanstava, rekonstruira sudjelovanje NDH na fašističkom festival u Veneciji 1942. godine, te donosi točne podatke o navodnoj nagradi dokumentarnom filmu Branka Marjanovića Straža na Drini. NDH je pravo sudjelovanja na X. Mostra Internazionale D'Arte Cinematografica stekla prijemom u stalno članstvo u Međunarodnoj slikopisnoj komori u Berlinu u ožujku 1942, čime je stekla prava u filmskoj industriji koja sui male i druge zemlje — sateliti Reicha. Venecijanskim festivalom u okviru Biennalea predsjedao je Giovanni Volpi di Misurata, a ravnatelj je bio Ottavio Croze.
NDH su na filmskom festivalu u Veneciji predstavljali srednjometražni dokumentarni film Straža na Drini, Kultur-film Barok u Hrvatskoj, dokumentarni film Mladost Hrvatske / Radna služba Ustaške mladeži (povučen zbog prevelike dužine) te posebni program žurnala Hrvatska u rieči i slici. Na festivalu su, uključujući one iz NDH, prikazani filmovi 14 zemalja: Italije, Njemačke, Bugarske, Danske, Finske, Nizozemske, Norveške, Portugala, Rumunjske, Švedske, Švicarske, Španjolske i Mađarske; festival se održavao od 28. VIII. do 15. IX. 1942. Strani novinari posebno su dobro dočekali film Straža na Drini; prenose se opsežni citati iz talijanskih novina. Copa Mussolini za najbolji njemački film dobio je film Veliki kralj (Der Große König) Veita Harlana; Copa Mussolini za najbolji talijanski film dobio je film Bengasi Augusta Genine; Coppa Volpi za najbolju glumicu dodijeljena je Kristini Söderbaum za film Zlatni grad (Die Goldene Stadt) Veita Harlana, dok je kao najbolji glumac nagrađen Fosco Giachetti za spomenuti Bengasi. Nagradu Međunarodne slikopisne komore dobio je Zlatni grad zbog upotrebe boje, dok je predsjednik Međunarodne slikopisne komore nagradio mađarski film Alfa Tau za montažu.
No tu nagradama nije bio kraj — medaljama je nagrađena sekcija dokumentarnih filmova. U toj je sekciji nagrađena i Straža na Drini. Značaj ove nagrade se od 1942. godine pa do danas znatno preuveličavao, stoga treba navesti da je tu medalju uz Stražu na Drini dobilo još deset drugih filmova. Nagrađena je tako Italija za filmove Comachio, Muzika vremena (Musica del tempo) i Alpinisti i orlovi (Rocciatori e Aquile), Njemačka za filmove Morski orao (Der Seeadler), Razne melodije (Bunter Reigen) i Promjene u zemlji (Erde Aufgewaltmärchen), Švicarska za film Zastava čovječnosti (Le drapeau de l'humanite), Rumunjska za film Rimska zemlja (Terra di Roma) te Mađarska za filmove Mala kukavica (A kis kakuk) i Život i smrt Stjepana Horthya. Međutim, uz »glavne«, podijeljene su i još neke »nagrade Biennalea«: Mađarskoj za film Ljudi na gori (Emberek a havason), Italiji za Mi živi (Noi vivi), Njemačkoj za Bečka krv (Wiener Blut), Španjolskoj za film Goyesca, Njemačkoj za film Velika sjena (Die Grosse Schatten), Portugalu za film Alla ariba i Rumunjskoj za film Odessa u plamenu (Odessa in fiamme). Medalje Biennalea podijeljene su Švedskoj za film Strijelci (Snapp Hanar), Finskoj za film Preko granice (Yli rajan), Španjolskoj za Prokleto selo (La Aldea maldita) te Mađarskoj za film Ispaštanje (Negyediziglen).

Daniel Rafaelić