FESTIVALI

Dokument o dokumaniji

17. međunarodni festival dokumentarnog filma — IDFA 2004, Amsterdam, 18-28. studenoga 2004.

U doba osnivanja Medunarodnoga festivala dokumentarnoga filma u Amsterdamu novi globalni val dokumentarizma poceo se tek nazirati. Utemeljen prije sedamnaest godina, festival se postupno razvijao u najopsežniji i najraznovrsniji izlog svjetske dokumentaristike, promotivno i ’tržišno’ važan za one koji se odluce baviti tim oblikom filmskoga stvaralaštva. Brojem filmova i posjetitelja IDFA svake godine potuce vlastite rekorde. Takva je bila i prošla 2004, prema rijecima direktorice festivala Ally Derks i ’godina dokumentarca’.
Posljednja IDFA prikazala je u deset festivalskih dana više od dvjesto filmova u petnaestak dvorana, prodala rekordnih sto i dvadeset tisuca ulaznica, ugostila više od dvije tisuce profesionalaca. Filmovi i zbilja o kojoj govore izmjenjivali su se kao na traci, razvrstani u neku od natjecateljskih (Joris Ivens, Silver Wolf, First Appearance) ili popratnih festivalskih kategorija (pr. Jan Vrijman, Reflecting Images) i retrospektiva. Mnogi dokumentaristi, posveceni cilju da pokažu neko svjetsko otkrice ili svoje videnje svijeta, ondje su stigli kao potpuni anonimci, drugi pak kao iskusni autori. Unatoc veliku broju naslova iz SAD, Australije i zemalja Zapadne Europe, osobito iz Nizozemske, život zapadnjaka nije se uspio nametnuti kao ’top’-tema festivala, ciji komplementarni fondovi/forumi (Jan Vrijman Fond) uvelike poticu i financiraju nezavisne autore u nerazvijenim zemljama, kako bi posvjedocili o onima koje suvremeni kulturolozi rado nazivaju Drugima.
IDFA je i dalje otvorena svim dokumentarnim vrstama, metodama i duljinama, od ’namjenskih’ ili tematskih minijatura što se prikazuju kao predigra duljim filmovima (primjerice, serije Cell Stories Edwarda Lachmana i 26.000 lica) do cjelovecernjih naslova. Ove je godine dijagnosticiran polet dokumentaristike na istoku Europe (osobito u Rumunjskoj i Bugarskoj), koja kao tematsko rasadište ne zaostaje za najproblematicnijim zonama planeta. Rusko-cecenski rat nadahnuo je jedno od najboljih ostvarenja IDFA-e, cjelovecernje Tri sobe melankolije finske autorice Pirjo Honkasalo, a položaj žena u patrijarhalnim društvima neke od ponajboljih dokumentaraca s Bliskog i Srednjeg istoka. Latinoamericki filmaši (osobito Argentine i Brazila) zabavljeni su ekonomskim i politickim krizama u svojim zemljama.

Diana Nenadić