OGLEDI I OSVRTI

Youssef Chahine: život posvećen filmu

UDK: 791.633-051Chahine, Y.

Youssef Chahine jedan je od najznačajnijih egipatskih filmskih redatelja, koji je svojim filmovima, ponajviše zahvaljujući osebujnom autorskom senzibilitetu i specifičnim i inovativnim pristupom odabranim temama, ali i odgoju u kozmopolitskom duhu Aleksandrije, efektno uspio lokalne i uže nacionalne teme univerzalizirati. Upravo je kozmopolitizam, odigrao presudnu ulogu u stvaranju Chahineove svijesti tijekom formativnih godina njegova života, usađujući duh liberalizma i tolerantnosti koji će snažno obilježiti mnoge njegove filmove.

U nizu socijalno angažiranih drama tijekom 1950-ih kao što su Veliki klaun (El mouharrig el kabîr) i Dama iz vlaka (Sayyidet el qitâr), Chahine se obradama društvene nepravde i oslikavanja naličja buržoaskih krugova, predstavlja kao ljevičar s istančanim socijalnim nervom. Godine 1958. nastaje intrigantna socijalna kriminalistička melodrama Kairski kolodvor (Bâb el hadîd), Chahineov prvi veliki film, a po mnogima i najuspjelije ostvarenje čitavog njegova opusa. Nakon što se filmom Alžirka Jamila (Gamîlah, 1958) kao prvi arapski redatelj prihvatio provokativne teme borbe Alžiraca za neovisnost, a epskom biografskom dramom Saladin (El Nâsser Salah Ad-din, 1963), jednim od najvećih povijesnih spektakala egipatske kinematografije, dao posvetu legendarnom sultanu koji je u 12. stoljeću Jeruzalem oslobodio od križara, Chahine se, šokiran egipatskim porazom u šestodnevnom ratu s Izraelom 1967. u pokušavanju razumijevanja uzroka poraza i prihvaćanja realnosti, okrenuo promišljanju egipatskog društva. Tako je 1969. nastala drama Zemlja (El 'Ard), adaptacija tada popularnog istoimenog romana teologa Abdela Rahmana al-Sharqawija, epska priča o "malom čovjeku" suočenom s pogubnim posljedicama feudalizma u ruralnoj provinciji. Djelo je u recentnim anketama među egipatskim filmskim kritičarima proglašeno najboljim egipatskim filmom svih vremena, a njegova je zahtjevna realizacija trajala punih osam godina.

To je izrazito angažirana, emotivna, vizualno dorađena, ali i preopširna kronika o borbi mještana malog sela protiv izvanjskih eksploatatora i lokalnih zemljoposjednika. Ostvarenjem Vrabac (El 'Osfour) iz 1973. Chahine se okreće osobnim temama te razvija prepoznatljivi stil, prihvaćajući modernističke stilske i redateljske postupke. Svijest o smrtnosti i dragocjenosti života, kao i drugačiji, modernistički umjetnički senzibilitet, svoj će jasan odraz pronaći u filmovima iz glasovite Aleksandrijske tetralogije, u koju se uz naslove Aleksandrija... zašto? (Iskandariyyah... lîh?, 1978), Aleksandrija opet i zauvijek (Iskanderiyyah Kamân we Kamân, 1990) i zasad posljednji Chahineov film Aleksandrija... New York (Iskanderiyyah... New York, 2004), ubraja i crnohumorna egzistencijalistička drama Egipatska priča (Haddoutah masriyyah) iz 1982.

Josip Grozdanić