ARHIVISTIKA I RESTAURACIJA

Projekt zaštite, restauracije i rekonstrukcije Nacionalne filmske zbirke (1995-2002)

(uz pojedinacne primjere)

UDK: 791.44:7.025(083.9)

Autor razmatra stanje hrvatske filmske baštine te na temelju iskustava europskih filmskih arhiva obrazlaže primjenu fotografskokemijske metode zaštite, restauracije i rekonstrukcije hrvatske filmske baštine. Riječ je o zaštiti i restauraciji temeljnih filmskih vrsta: animirani filmovi Zagrebačke škole crtanog filma (1954-1985), dugometražni igrani filmovi (1945-1985), te dokumentarni filmovi (1945-1985). Budući da je filmsko gradivo iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina bilo čuvano u spremištima producenata s visokom vlagom (80 % RV), podvrgnuto velikim temperaturnim razlikama (ljeti do 30o C, a zimi oko 5o C) došlo je do teških oštećenja filmska vrpce zbog acetatne podloge filmske vrpce (vinegar syndrome). Najčešće su pojave, osim gljivica, deformacija filmske vrpce, sužavanje perforacija, razdvajanje emulzije od filmske osnove. Poseban je problem nepravodobna izradba zamjenskoga izvornog filmskog gradiva od strane producenata, pretjerana uporaba originalnog filmskog gradiva. Budući da je filmska vrpca iz tog razdoblja nekvalitetna i nestabilna, dolazi do gubitka boje, oštrine, kontrasta. Autor na pojedinačnim primjerima zaštite filmskoga gradiva pokazuje sve potrebne mjere u pripremi tako teško oštećena filmskog gradiva, detaljno analizira ’slučaj’ svakog filma te donosi zaključke o ostvarenima rezultatima primjenom navedene metode. Ovaj rad prvi je te vrste u nas, a osim informativne ima i edukacijsku funkciju za filmske arhiviste te stručnjake koji se bave problemom zaštite ne samo filmskoga nego i fotografskog i ostalog audio-vizualnog gradiva.

Mato Kukuljica