BITNO JE ZVATI SE ANA!
Tradicija programa „Nekad laureati Revije i Festivala, a danas?“ nastavit će se i ove godine. Na neki način upravo ovim programom pokušavamo pratiti daljnji profesionalni razvoj srednjoškolskih filmaša. Neki završe u tim vodama, dok neke karijera odvede u drugom, ali jednako uspješnom smjeru.
Ove godine predstavljamo dvije Ane – redateljicu Anu Opačić i profesoricu hrvatskog jezika i medijske kulture Anu Đordić. Dvije filmske večeri pretvorit će dvije karlovačke rijeke u prirodne kino dvorane – jedne će večeri zasjati Mrežnica, a druge rijeka Dobra, dok će obje večeri jedino bitno biti, zvati se Ana!
Ana Đordić - Dijete sam Revije, a time i Hrvatskoga filmskog saveza!
Ana Đordić
Ana Đordić dugogodišnja je suradnica Revije i Festivala, prije svega kao članica selekcijske komisije. Svih ovih godina mudro je skrivala jednu činjenicu: da je i ona nekada davno bila dijelom Revije mladeži, kada se ista održavala u okviru Revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece i mladeži. Kao srednjoškolka Ana je bila aktivna u KK Nohma zagrebačke Klasične gimnazije. Sa svojim filmovima „Zajedno smo jači“ i „Artifices Murorum“ sudjelovala je na 37. i 38. Reviji djece i mladeži u Pregradi i Šibeniku. O navedenim filmovima selekcijska komisija je zabilježila:
- „Zajedno smo jači“ – To je u svakom slučaju zanimljiv film koji nas uvodi u alternativni svijet repera, skinsa, hipija, pankera, metalaca, skejtera i grungera. Vizualno doznajemo puno, ali u pitanjima u novinarskoj znatiželji, a zbog toga i u odgovorima, ne dobivamo ono što nam nudi slika. Tema supkulture u Zagrebu kroz ovaj film možda je dobra ideja za malu seriju o tim grupama.
- „Artifices Murorum“ – Ovaj film nas uvodi u svijet morala i približava nam ga. Upoznaje nas s novim činjenicama i mijenja naše stavove. Film je afirmativan i uspijeva prikazati u pozitivnom svjetlu oslikavanje ružnih i zapuštenih zidova. Boja i mašta nasuprot urbanom sivilu. Jako dobar film.
Oba filma su nagrađena od strane ocjenjivačkog suda mladeži. „Već sama činjenica da je naš film ušao u konkurenciju Revije bila je za nas najveća moguća nagrada. Sudjelovanje na Reviji značilo je da je ono što smo radili u tadašnjem školskom kinoklubu imalo smisla te da su neki odrasli i pametni ljudi koji znaju mnogo više od nas taj rad prepoznali. Klincima je, kao i odraslima, važno da se njihov trud cijeni i vrednuje. Također, sudjelovanje na Reviji bilo je motivacija za daljnje bavljenje filmom.“
Ana je danas profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i filozofije te studentica PDS-a književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao nastavnica hrvatskoga jezika i filmske umjetnosti u XIII. gimnaziji. Vanjska je suradnica HFS-a na obrazovnim i revijskim programima te HAVC-a na projektu filmske pismenosti. Ana zaključuje: „Dijete sam Revije, a time i Hrvatskoga filmskog saveza. Od sudjelovanja na revijama, prvog susreta s montažnim stolom u nekadašnjim prostorima Saveza u Primorskoj, posuđivanja literature iz Verina ureda u srednjoj školi i gledanja filmova u kinu Tuškanac tijekom studija, Škole medijske kulture nakon studija i Ljetopisovih članaka do današnjeg statusa vanjske suradnice Hrvatskoga filmskog saveza, uvijek sam ostala povezana sa Savezom, a time i s filmom. Mislim da me sudjelovanje na Reviji usmjerilo prema tome da se bavim filmom na ovaj ili onaj način. Ukratko, da nije bilo Revije prije više od 15 godina, danas se ne bih bavila filmskom pedagogijom niti bih bila ovdje s vama.“
Đorda gdje ti je granica?