Upoznajmo sudionike
Dignitas
Leo Vitasović: 'Filmska revija mladeži je odlična odskočna daska svim srednjoškolcima koji se žele baviti filmom'
Maturant zagrebačke X. Gimnazije, Leo Vitasović, priprema se za upis na Akademiju dramske umjetnosti, a najveća želja u životu mu je baviti se onim što najviše voli - filmom. Na prošlogodišnjoj Filmskoj reviji mladeži odnio je sa svojim kolegom Jozom Jozipovićem nagradu za najboljeg redatelja s filmom 'Teške boje', a ovo mu nije prva nagrada s kojom se može pohvaliti. Aktivno sudjeluje i u organizaciji ovogodišnje 20. Filmske revije mladeži i 8. Four River Film Festivala koji će se održati od 23. do 27. lipnja u Karlovcu, a nakon što smo čuli da ovaj perspektivni i ambiciozni mladi redatelj iza sebe ima već pedesetak snimljenih filmova, nije nam preostalo ništa drugo nego priupitati ga odakle crpi energiju i inspiraciju za sve svoje filmske uratke.
Filip Mayer, Goran Grgić, Leo Vitasović
Kada je počela tvoja ljubav prema filmu?
Leo: Kada sam imao 5 ili 6 godina, gledao sam crtiće s bakom i počeo sam ju ispitivati kako se sve te stvari rade i koja je njihova svrha. Objasnila mi je da je cilj svakog filma, koliko god on bio kratak i koje je god vrste ili žanra, prenijeti neku informaciju/poruku gledatelju. Nisam ju baš razumio jer sam bio vjerojatno premali za to, ali mi je to bilo dovoljno da se zainteresiram za film. U drugom razredu osnovne škole već sam snimio svoj prvi kratki film. Kada sam ga prikazao svojim prijateljima i obitelji shvatio sam što je moja baka mislila pod "prenošenje informacija" i tada sam znao da se želim baviti filmom.
Obzirom da iza sebe imaš već pedesetak snimljenih filmova, možeš li nam otkriti koji ti je najdraži film kojeg si napravio?
Leo: Najdraži filmski uradak mi je ovaj najnoviji – 'Govorna pošta'. U svakom novom radu pokušavam nadmašiti samoga sebe i uzeti si "veći zalogaj". Ne mogu objektivno reći je li 'Govorna pošta' moj najbolji film do sada, ali sam siguran da je u njega uloženo najviše truda i rada i proces njegova stvaranja bio je najduži i najdetaljniji u usporedbi sa svim ostalim filmovima do sad.
Imaš li redateljske uzore i s kojim bi glumcima volio raditi u budućnosti?
Leo: Najveći su mi uzori Stanley Kubrick i Danny Boyle. Što se glumaca tiče, iskreno, volio bih nastaviti raditi s glumcima s kojima sam radio do sada. Svaki od njih u film unosi dio sebe i na taj način nadopunjava moju viziju. Uvijek im pokušavam dati što više prostora i "materijala" kako bi sami izgradili svoje likove i sami osmislili svoje pozadinske priče. Ne želim im sve servirati, glumci mi ne sluze samo kako bi izrekli tekst umjesto mene vec bi po mojem mišljenju trebali sudjelovati u kreativnom procesu iza svake svoje replike u filmu.
Leo Vitasović, Fran Grgić, Goran Grgić
Prošle godine si s kolegom Jozom Jozipovićem odnio i nagradu za najboljeg redatelja za film 'Teške boje' na 19. Filmskoj reviji mladeži. Kakav je osjećaj biti najboljim mladim redateljem Filmske revije mladeži?
Leo: Biti proglašen najboljim redateljem mi je bilo super! Odličan je osjećaj kad nakon toliko rada i "gnjavaže" za svoj trud dobiješ pohvalu - to mi osobno stvarno puno znači, ali znam da ima još puno stvari koje trebam naučiti i područja u kojima se mogu poboljšati. Ne bavim se filmom kako bih dobivao nagrade već mi je cilj sa svakim filmom prenijeti poruku i prisiliti gledatelja da se malo zamisli. Nagrada koju smo dobili za Teške boje ne pripada samo meni već cijeloj ekipi koja je radila na tom filmu. Ne mogu sada izdvajati ljude po zaslugama i ne bi bilo fer da to radim, kao što ni ne smatram sebe ili Jozu najvažnijima - jer znam da su svi uložili svoj trud i vrijeme u stvaranje filma.
Jesu li prema tebi, Revija i Festival dobra odskočna platforma za mlade srednjoškolce koji se žele baviti filmom?
Leo: Definitivno jesu, ali ne samo onima koji dobiju nagrade već svima koji se pojave na Festivalu te budu iskreni i komunikativni. Na Festivalu sam upoznao nevjerojatan broj ljudi sa sličnim ambicijama i naravno, nisam sa svima njima još niti stigao surađivati, ali jako je lijepo vidjeti da nisi usamljen u području koje voliš i to me samo po sebi motivira. Odlično je kod organizacije Karlovca što ima puno radionica i organiziranih druženja na kojima postoji puno prilika za druženjem i upoznavanjem mladih kolega. Žao mi je sto ne traje duze!
Koliko je bitno da edukacija o filmskoj umjetnosti počne već u osnovnim i srednjim školama?
Leo: Bitno je. Konstantno smo svi izloženi nekim medijskim sadržajima - počevši od televizije pa sve do pametnog mobitela. Od onih malih, iritantnih reklama pa sve do jumbo postera - sve su to sadržaji koji oblikuju nase društvo i postavljaju norme i očekivanja. Možda su najjednostavniji primjer toga ženski časopisi koji nam diktiraju kako trebamo izlgledati i kako se trebamo ponašati. Po mojem mišljenju je to užasno i upravo bismo zato trebali imati neki predmet koji bi nam objasnio kako se od toga obraniti i kako osvijestiti samoga sebe. Možda bi onda pao promet 'cajkaškim' klubovima.
Vini Jurčić, Leo Vitasović, Matija Trcak
Što očekuješ od ovogodišnje Filmske revije mladeži i Four River Film Festivala?
Leo: Ove godine očekujem puno poznanstava i utvrđivanja starih veza s ljudima koje nisam vidio neko vrijeme. Definitivno me raduje što ću vidjeti nove filmove. Uvijek se nekako sjetim kako je to sve izgledalo prije 6 godina kada sam prvi puta bio na Festivalu i koliko kvaliteta radova svakom godinom raste, a pritom ne mislim samo na tehničke aspekte, makar su mi oni osobno vrlo važni.
Nedavno je održana premijera tvog najnovijeg filma 'Govorna pošta' koji je ušao i u konkurenciju ovogodišnje Filmske revije mladeži. O kakvom je projektu riječ?
Leo: U Hrvatskoj djeca iz domova za nezbrinutu djecu sa navršenih 18 godina i nakon završetka srednje škole izlaze iz domova i ostaju na ulici. Obzirom da su to naši vršnjaci, odlučili smo, inspirirani zakladom 'Vaša pošta' pokrenuti humanitarnu akciju "Mladi za mlade", koja za glavni cilj ima informiranje javnosti o tom problemu i skupljanje novaca za jednog štićenika. Kako bismo što efektivnije prikazali tu tematiku odlučili smo i snimiti igrani film 'Govorna pošta'.
Za kraj, koji su ti planovi za budućnost?
Leo: Upis na ADU i nastavak snimanja vlastitih filmova. S 'Govornom poštom' sam otkrio jedno područje filma kojeg do sada nisam bio toliko svjestan, a to je društveno angažirani film koji osim što gledatelja osvijesti o nekom problemu, nudi mu i konkretan način da se taj problem ispravi. U slučaju 'Govorne pošte' to je doniranje novčanih sredstava za pomoć djeci iz domova. Naše društvo ima puno prostora za pozitivne promjene, a one se filmom mogu jako dobro potaknuti.