ĐAKOVO – SRCE SLAVONIJE

S koje god strane prilazili Đakovu, prvo što ćete ugledati je žar opeke dvaju tornjeva i kupola najljepše katedrale na prostoru od Venecije do Istanbula. S te najviše đakovačke točke vidi se cijeli grad kako od drevnog središta teče i razlijeva se u svim pravcima…

Đakovo se prvi puta spominje u poznatim pisanim dokumentima 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad - sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sam grad se u pojedinim periodima svoje povijesti spominje pod sličnim imenima: DYACO, DIACO, DYACOW...

Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina - grad tada dobiva naziv JAKOVA. To je mračni dio povijesti grada. Srušene su skoro sve katoličke crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada.

Đakovo je poznato i po svojoj Ergeli. Povijest Ergele Đakovo počinje osnivanjem biskupije darovnicom deset arapskih konja i jednim pastuhom, iako se za godinu osnivanja uzima 1506. Prema biskupu Bakiću uzgoj konja na vlastelinstvu postoji već 1374.god. Uzgoj traje i danas u Državnoj ergeli lipicanaca, koja se svrstava među najstarije u Europi, kao i kod sve većeg broja privatnih uzgajivača konja.

Manifestacija koja promiče ime Đakova su i Đakovački vezovi, osnovani 1967. godine povodom međunarodne godine turizma. Uz bogatu izdavačku djelatnost do današnjih dana prerasli su u jednu od najvećih manifestaija ovakve vrste u Hrvatskoj. Organizatori manifestacije su Grad Đakovo i Turistička zajednica Grada Đakova.

Danas je Đakovo grad s preko 20.000 stanovnika, a s širim gradskim područjem broji preko 30.000 stanovnika.