Daj mi kino! istodobno je zajednička i individualna reakcija skupine hrvatskih filmaša/filmašica na prodaju i zatvaranje kinodvorana u središtu Zagreba i drugim urbanim sredinama te na prenamjenu i komercijalizaciju tih prostora. Slične pojave, barem ne s takvim dimenzijama, ne bilježe se u drugim europskim zemljama, pa je riječ je o unikatnom hrvatskom trendu koji prijeti da će ionako getoizirani art-film, i svaki drugi koji ima kulturalnu ili društvenu vrijednost, posve ukloniti iz srca grada pretvarajući ga u usputnu prigradsku zabavu.

Nostalgičan prema danima kada je odlazak u kino bio kulturni i društveni čin, a gledanje filma estetski doživljaj,  projekt je i svojevrstan protest protiv shvaćanja filma kao artikla za brzu potrošnju u dehumaniziranim boksovima multipleksa te protiv brisanja kulturne memorije koju su čuvala 'stara' gradska kina.

Svrha je akcije sačuvati preostala kina od gašenja i svih vidova devastacije te njihovo pretvaranje u subvencionirana repertoarna art-kina koja će udomiti i hrvatski film, a u većim centrima (Zagreb, Split, Rijeka) ugošćavati festivale.  Akcija je neograničenog trajanja i ima nekoliko vidova, od javnog okupljanja, potpisivanja peticija (www.dajmikino.org) do serije mini-filmova. Filmski projekt Daj mi kino! zamišljen je kao 'angažirani'serijal sastavljen od deset  kratkih filmova (10 x 2 minute) deset hrvatskih redatelja/ica, koji su namijenjeni prikazivanju u preostalim gradskim kinima te na hrvatskim filmskim festivalima u predigri glavnog programa. Nije isključeno ni prikazivanje na televiziji i na filmskim web-portalima koji za to imaju mogućnosti.

Projekt u prvoj fazi, po pozivu, okuplja deset redatelj(ic)a koji su, među ostalim, filmofili i redoviti kino-posjetitelji. Oni će ispričati vlastitu priču o kinu, o svojemu kinu i o sebi u kinu,  ili na drugi način odgovoriti na izazove  ovog negativnog trenda.