HRVATSKI EKSPERIMENTALNI FILM U NOVOM MESKIKU

Grad Albuquerque u Novom Mexicu (SAD) vjerojatno je najneobičnije i najegzotičnije mjesto u kojem se ikada prikazivao hrvatski eksperimentalni film. Ondje se svake godine, sredinom travnja, okuplja međunarodna zajednica ne-zavisnih filmaša  – na festivalu „Experiments in Cinema“, koji njeguje različite oblike prezentacije eksperimentalnog i nezavisnog filma, a osobito interakciju između filmaša i publike, pa se voli nazivati „mikrozajednicom“, a ne festivalom.

Eksperimentalni film hrvatskoga domicila jedna je od posebnih tema 20. izdanja festivala, a predstavlja se dvama programima vezanima uz djelovanje dvaju hrvatskih festivala eksperimentalnog filma, jednog povijesnog i davno „završenog“ – Genre film festival (GEFF, 1963-1969), i drugog, aktualnog – 25 FPS. Oba su, međutim, jednako važna za poticanje i kontinuitet „istraživanja“ na filmu u našem dijelu svijeta.

Program suvremenog eksperimenta, naslovljen „Alternacije“, sastavila je producentica i selektorica 25 FPS-a Marina Kožul, nastojeći njime „uspostaviti kognitivne niti između osobnog i kolektivnog, apstraktnog i figurativnog, emocionalnog i distanciranog“ u djelima autora koji se izražavaju esejistički (Dalija Dozet, Davor Sanvincenti), u formi dnevničkih zapisa ili medijskih hibrida (Mateja Zidarić, Leona Kadijević) ili polaze od koncepta (Tomislav Šoban, Marko Tadić, Vladislav Knežević). Pritom istražuju teren između filma i drugih umjetnosti i znanosti te otvaraju nove prostore kako bi propitivali našu percepciju svijeta, a istodobno pružaju temelj za emocionalnu refleksiju i interpretaciju.

Povijesni program „Nasljeđe Genre film festivala i analognog doba“, u izboru kuratorice arhiva HFS-a Diane Nenadić, predstavlja hrvatske sudionike GEFF-a, ključnog sastajališta „filmskih istraživača“ 1960-ih godina – od stvaratelja „antifilmova“ (Mihovila Pansinija i Vladimira Peteka) te istraživača vizualnog i kinetičkog potencijala filma (Ante Verzotti), preko sljedbenika meditativnog i „čistog filma“ (Ivan Martinac) ili pionira strukturnih formi (Tomislav Gotovac), do tradicionalista među amaterima koji su, ismijavajući svoje eksperimentalne kolege, potpisivali najradikalnija geffovska djela (Milan Šamec i Zlatko Hajdler). Pridružena su im dva multimedijska umjetnika – M. Stilinović i I. L. Galeta, koji su istraživački duh GEFF-a njegovali u sljedećim desetljećima analognoga doba. Isto se može reći i za Anu Hušman, koja to čini i danas, vraćajući se filmskoj vrpci i osobnim korijenima u esejističkom filmu Radije bih bila kamen (2024), koji će biti prikazan u završnici glavnog programa novomeksičkog festivala.

17.04.2025.