Novi video Hrvatskog državnog arhiva

Najpoznatije djelo arhitekta Rudolfa Lubynskog

Nastavljajući seriju video priloga autorice dr, sc. Darije Hofgräff, Hrvatski državni arhiv je povodom ovogodišnje Noći muzeja, održane 29. siječnja 2021. godine u virtualnim uvjetima izazvanim pandemijom korona virusa, premijerno prikazao novi, već treći u nizu i gotovo dvadesetominutni rad naslovljen Hram hrvatske povijesti – zgrada Hrvatskog državnog arhiva arhitekta Rudolfa Lubynskog.

Video je dostupan na digitalnoj platformi nocmuzeja.hr, društvenim mrežama, aplikacijama i stranicama pojedinih ustanova, a njime Hrvatski državni arhiv uz ostalo reagira na temu Zadaće muzeja u uvjetima kriza. Namijenjen je i ostvarenju želje da HDA i dalje ostane u kontaktu s publikom odnosno nadomjesti stručne razglede zgrade Arhiva, koji su u svakoj dosadašnjoj Noći muzeja bili iznimno posjećeni, a ove godine izostali zbog razumljivih razloga.

O nastanku i značenju zgrade Kraljevske sveučilišne knjižnice govorio je dr. sc. Dragan Damjanović, rođen 1978. u Osijeku, doktorirao pod mentorstvom dr. sc. Zvonka Makovića, redovni profesor s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čiji je glavni fokus istraživačkog zanimanja povijest arhitekture te slikarstva i skulpture u nas i u Srednjoj Europi koncem Devetnaestog i početkom Dvadesetog stoljeća. Zanimljivo je izlaganje o povijesnom kontekstu gradnje izuzetnog zdanja, koje mnogi smatraju jednim od najljepših secesijskih građevina u nas, a koje je trajalo svega dvije godine, od 1911. do 12. prosinca 1913., kad je zgrada svečano otvorena, njegovim značajkama i umjetnicima i obrtnicima koji su sudjelovali (valja napomenuti da su većinom i namjerno bili domaći ljudi), bogato ilustrirano fotografijama, arhivskim dokumentarnim zapisima te drugim dodatnim i namjenski snimljenim materijalima. U ekipi realizatora su bili i Damir Pildek, Anamarija Bakrač i Mladen Burić.

Lubynski je rođen 1873. godine u Zagrebu, u kojem je i umro 1935., u židovskoj   obitelji Lubynski-Lövy, studirao na Technische Hochschule u Karlsruheu, a sudjelovao je i u razradi projekta za biblioteku Ruprecht-Karl Univerziteta, osnovanog davne 1386. u Heidelbergu, koji se poslije bečkog smatra najstarijim sveučilištem na njemačkom govornom području, što mu je svakako bila važna referenca i vrijedno stečeno iskustvo za kasniji rad u Zagrebu. Bio je jedan od najvećih domaćih arhitekata secesije, a njegovo je najpoznatije djelo svakako zgrada nekadašnje Nacionalne i sveučilišne biblioteke na Marulićevu trgu u Zagrebu, gdje je djelovala od 1913. do selidbe u novu zgradu 1995., a u kojoj je danas sjedište Hrvatskog državnog arhiva. Projekt je dobio kao prvoplasirani na javnom natječaju, a cijeli objekt je bio ono što danas zovemo total dizajn, jer je projektirao sve, od zgrade do unutarnjeg dizajna, opreme i detalja i tako ostvario jedinstvo arhitekture, dekora i opreme. U gradnji je primjenjivao dosta armiranog betona, pa je zgrada u prošlogodišnjim potresima oštećena, ali znatno manje nego se moglo očekivati.

Već je 1907., sa trideset i četiri godine osnovao vlastiti atelje u Zagrebu (u kojem su radila i kasnija velika imena zagrebačke arhitekture, poput Stjepana Planića, Stjepana Gomboša te Jurja Neidhardta), projektirao brojne stambene kuće u današnjoj Nazorovoj, Petrinjskoj i Masarykovoj ulici, a značajniji su mu projekti bili Evangelički centar u Gundulićevoj iz 1909., Svećenički dom u Palmotićevoj godinu dana kasnije te poslije izgradnje Sveučilišne biblioteke i zgrada osiguravajućeg zavoda u Mihanovićevoj 1928. te od 1926. do 1930. židovska  sinagoga u Sarajevu Il Kal grandi., dok mu je zadnji projekt bila poslovna zgrada u Gajevoj 5.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

10.02.2021.