ŽIVA VODA OZVUČUJE KULTNU 'STRANICU LUDILA' TEINOSUKE KINUGASE NA KRATKOM UTORKU

Nova kratkoutorkaška godina u kinu Tuškanac u Zagrebu započeti će 21. siječnja u 21h s posebnom poslasticom - projekcijom kultnog japanskog nadrealističkog nijemog horora iz 1926. 'Stranica ludila' (u originalu 'Kurutta Ippēji', ili na engleskom 'A Page of Madness') Teinosuke Kinugase, uz komponiranu živu pratnju glazbenog kolektiva Živa Voda, koji predstavlja svojevrsnu reprezentaciju nove zagrebačke jazz scene, predvođenu Makom Murtićem. 'Stranica ludila' smatra se jednim od prvih avangardnih dugometražnih filmova ikad snimljenih, no čak 45 godina nakon premijere to djelo je bilo potpuno nepoznato, budući da se poslije prvotnog neuspjeha kod publike smatralo izgubljenim. Sam redatelj Kinugasa pronašao je 1971. zaboravljenu kopiju filma u šupi u svom vrtu, skratio ga za trećinu njegovog originalnog trajanja, ponovo pustio u kina i izazvao senzaciju! Film je proglašen remek-djelom i otad se redovito prikazuje diljem svijeta, uz različite glazbene pratnje.

Stranica ludila

Kinugasa (rođen 1896.) je počeo svoju karijeru kao glumac specijaliziran za ženske uloge (onnagata), radeći za slavni studio Nikkatsu. Kad se u ranim dvadesetim godinama prošlog stoljeća glumački zanat u Japanu otvorio i za žene, prešao je u režisere. Nakon nekoliko najamnih poslova za studio Shochiku pokreće svoju nezavisnu produkciju Kinugasa Motion Picture League, u okviru koje kreće u snimanje prvog japanskog filma čiji je cilj bio uzdizanje filma na razinu drugih umjetnosti, tj. njegovo distanciranje od zabave za masovnu publiku. 'Stranica ludila' zamišljena je u kolaboraciji s avangardnom umjetničkom grupom Shinkankakuha poznatijom kao Škola nove percepcije, čiji je jedan od članova bio i kasniji književni nobelovac Yasunari Kawabata. Upravo on je s još nekoliko članova grupe napisao scenarij za film čija je osnovna zamisao bila 'pobuniti se protiv naturalizma stvarajući najnadrealističkiji i najstravičniji niz prizora koji možemo smisliti'. Ideja je također bila vizualno prikazati nevidljivo - ono što se događa u ljudskom umu.

Stranica ludila

Iz tog razloga radnja filma smještena je u ludnicu koja se nalazi izvan grada. Glavni lik 'Stranice ludila' je domar koji se zaposlio u toj instituciji jer je u nju zatvorena njegova supruga nakon pokušaja čedomorstva. Nagrizan krivnjom za njeno stanje, potajice se brine za nju. Uskoro se u ludnici pojavljuje i njihova kćer koja se želi oženiti za mladića koji nije upoznat s poviješću mentalnih problema u njenoj obitelji, što mu sigurno ne bi bilo po volji. Zbog nekih događanja u ludnici uskoro će i domar posumnjati u svoj razum, a san će se gotovo potpuno ispreplesti s javom.

Stranica ludila

Kinugasa je film realizirao pod jakim utjecajem tadašnjih avangardnih kretanja u evropskom, pogotovo sovjetskom filmu (iako je tvrdio da nije gledao 'Kabinet Dr. Caligarija' Roberta Wienea koji se donekle bavi sličnim preokupacijama, često je spominjao da mu je Murnauov 'Posljednji čovjek' jedan od najdražih filmova). Tako koristi razne pionirske postupke iz tog vremena kao što su asocijativna, paralelna i brza montaža, višestruka ekspozicija i iskrivljenje slike, da bi vizualno dočarao nestabilna mentalna stanja svojih likova. Film je napravljen bez u to vrijeme popularnih međutitlova, pa je teško pratiti njegovu radnju, a originalno je prikazivan uz tzv. bansheeja, živog naratora koji je publici 'interpretirao' događaje na ekranu. Vrlo skup, a preavangardan za svoje vrijeme, film je propao u kinima, a Kinogasina producentska kuća je bankrotirala (iako se čak i glavni glumac odrekao honorara, a redatelj spavao na setu kako bi smanjio troškove). Ipak, redatelj se nakon nekoliko godina najamnih poslova mogao vratiti autorskom radu, pa je 1954. čak osvojio Zlatnu palmu u Cannesu za svoj film 'Vrata pakla'.

Stranica ludila

Umjesto bansheeja na ovoj projekciji film će pratiti zagrebački glazbeni kolektiv Živa Voda.  Živa Voda započela je kao koncept suradnje glazbenika s, u zadnje dvije godine bujajuće nove zagrebačke jazz scene, koju je inicirao saksofonist i kompozitor Mak Murtić, inače voditelj trenutno sigurno najzanimljivijeg glazbenog sastava u državi - Mimika Orchestra. U suradnji s Vedranom Peternelom i klubom Vinyl u Bogovićevoj ulici u Zagrebu, krajem 2016. godine započeli su mjesečni ciklusi eksperimentalnih sessiona, gdje se kroz tematski koncept koji služi kao okosnica, stvara glazbeno i scensko djelo. Svaki mjesec u okviru Žive Vode okupljaju se različiti glazbenici i performeri, s ciljem spajanja alternativne, jazz, pop, rock i avangardne scene u jednu jedinstvenu suradnju. Ovaj put Živu Vodu činiti će:

Živa Voda

Maja Rivić (Mimika Orchestra, Milk, Maja Rivić Septet) - vokal
Hrvoje Nikšić (Psychedelic Cinema Orchestra, ex-Šumovi protiv valova, ex-Tena Novak) - klavijature, elektronika
Mak Murtić (Mimika Orchestra, Truth # Tribe, Antenat) - flauta, saksofon, bambus flauta, ocarina
Nika Bauman (Ensemble Illyrica, The Synestetic Project) - flauta, blok flauta
Luka Čapeta (Truth # Tribe, Milk, Duetto Chapetlewsky) - el.gitara
Josip Šustić (Mimika Orchestra) - el.gitara, kineska harfa, el.bas
Nenad Kovačić (Antenat, Afion, Mimika Orchestra, Truth # Tribe) - perkusije

'Činjenica je da je Kinugasa napravio prvi dugometražni film čiji je razvoj radnje radikalno sabotiran, dok njegova struktura sadrži gotovo sve filmske tehnike koje su tada bile poznate. Te tehnike nisu upotrebljene radi njih samih, nego da bi izrazile kompleksni psihološki sadržaj bez pomoći međutitlova.'  - Vlada Petrić, Film Criticism

Stranica ludila

'Jedan od najradikalnijih i najzahtjevnijih japanskih filmova ikad snimljenih' - Time Out Magazine

'Baletsko promišljanje o našim podsvjesnim košmarima, istražujući snovita stanja na način koji je istovremeno prelijep i duboko uznemirujuć.' - BBC

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, a ulaz na njega je 20 kn. Film traje 71 minutu, bez dijaloga je, a puštamo ga s HD digitalne kopije.

15.01.2020.